nedjelja, 13. veljače 2011.

...špageti sa šampionima...


...nitko nam sa sigurnošću ne može reći, kada su se to i na koji način, gljive ušuljale u našu kuhinju, niti itko živ zna koliko je gljivoljubaca izgubilo glavu razvrstavajući ih na otrovne, na manje otrovne i na one za koje su oni mislili da uopće nisu otrovne...dakle, ništa od toga nam nije poznato, ali nam je zato poznato da su gljive kod starih egipćana i babilonaca zauzimale počasno mjesto, da su osim njih gljive ljubili i drevni kinezi koji su smatrali, da su one zapravo hrana za bogove...e pa kad smo se već dotakli gljiva i mitologije, ne bi bilo loše napomenuti kako su i asteci imali svoju teonanácatl (gljivu bogova), koja prema svom svojstvu spada u skupinu "onih" čarobnih psilocibinskih gljiva, no da mi sad ne bi uletjeli u nepotreban sukob sa zakonom i navukli si muriju na vrat, najbolje bi bilo, bar ovaj put, zaobići te malene gljivičice i držati se, domaćica...

...još tamo u ono antičko doba (vjerojatno poradi velike tržišne potražnje) započinje se s laganim uzgojem gljiva, uzgojem kojeg su pokrenuli, a tko će drugi nego stari rimljani (doduše, stari rimljanci su se bavili svim i svačim pa nas to baš i ne iznenađuje, previše), no te kultivirane gljive su bile namijenjene samo za one odabrane, stoga ni ne čudi što su ih u ono vrijeme nazivali kraljevskim jelom...gljivarenjem su se pomalo bavili i grci i to oni stari-stari grci, koji su vjerovali da gljive nastaju kao posljedica udara zeusovog groma, pošto bi ih nalazili rano ujutro, obično nakon olujne noći...no na stranu sad i rimljani i grkljani i svi ostali, slavu gljivama (zapravo šampinjonima) donijeli su; kako to obično biva (kada je uzgoj u pitanju), ljudi s jakim markentingom...aha, francuzi...

...upravo zbog te njihove sposobnosti, a ponajviše sposobnosti proslavljenog agronoma i službujućeg povrtlara Louisa XIV. koji se najčešće odazivao na ime Ivan Krstitelj, tj. Jean-Baptiste de La Quintinie i koji je 1670. u Versaillesu prvi započeo s "podrumskim" uzgojem šampinjona (tako nam je bar onda tvrdilo domicilno stanovništvo), šampinjoni postaju poznati diljem Europe i to pod imenom "Champignon de Paris" jebote...i dok je grupica razuzdanih, pohotnih, besramno pijanih i na najjače zavidanih versajičana, u nevjerici zurila u malenu gljivu (nadajući se, da je napokon netko i na francuskom tlu uzgojio psilocybe mexicanau) i pritom se glasno pitala: keskese ?!...Jean-Krstitelj de La i sve ono ostalo, bi ponosno i s neskrivenim oduševljenjem, ali na preveliko razočarenje radoznalih, odgovarao: sela šampinjon, šampinjon du pari mon ami...

...dakle...na zagrijano maslinovo ulje u kojem se već otopio maslac, bacimo na kolutiće izrezanu ljutiku ili mladu kapulu, malo je posolimo te sačekamo da se zacakli, zatim kapuli dodamo izribanu kiselu jabuku i mrvicu (sasvim sitno kosanog) ljutog feferona, pustimo da sve skupa "uvene" pa kad uvene, ubacimo na ploške izrezane šampinjone... šampinjone ne treba prati jer pranjem gube svoju aromu i postaju žilavi, dovoljno ih je samo obrisati kuhinjskom krpom...kada se šampinjoni počnu lijepiti za dno posude, podlijemo ih s malo povrtnog temeljca, potom sačekamo da nam sve zajedno zakuha pa redom dodajemo: protisnuti češnjak, curry slatki, svježi peršin, malo soja sosa i ako ste u mogućnosti (a nemojte sad da niste), žličicu suhih, mljevenih vrganja...desetak minuta kasnije, ulijemo i pola čaše suhog bijelog vina pa nakon što nam vino reducira, ubacimo nekoliko listića svježeg bosiljka, kažem svježeg jer svježi neće poput osušenog ovome jelu dati gorkasti okus, sve zajedno zalijemo vrhnjem za kuhanje u koje smo već ranije umiješali svježe izribani parmezan, sačekamo minuticu-dvije da se sve prožme i Voilà!...

...alors...priča o gljivama, pečurkama, gobicama i nije neka priča, ako se ne spomene da one spadaju u rijetku "biljnu" hranu koja se može pripremati na masu-bezbroj načina i koja je (što nije zanemarivo), niskokalorična, btw. 100 grama šampinjona sadrži svega 26 kalorija...poznato je više od dvije tisuće recepata u kojima se pojavljuju šampinjoni, a gdje su tek recepti u kojima glavnu ulogu imaju: vrganji, tartufi, crne trube (tartufi za siromašne), bukovače, lisičarke, đurđevače, šljivovače, krasnice, sunčanice...šampinjoni (osim što sadrže antikancerogene sastojke) su bogati proteinima, mineralima, vlaknima te željezom i magnezijem, a vjerojatno već znate, kako im se pripisuju i afrodizijačka svojstva, no njihova osnovna prednost je u tome što su dostupni tijekom cijele godine i što su odlična alternativa svima onima koji ne jedu meso ili ga jedu vrlo rijetko...e pa krenimo, ovaj put bez mesa, šampinjoni u kombinaciji sa špagetima...integralnim...

...špagete, u ovom našem slučaju integralne, kuhamo (pazi sad ovo!) prema uputstvu proizvođača koje se nalazi negdje na pakovanju; i to u puno vode (omjer vode i špageta bi trebao biti najmanje 1 naprema 5 tj. za kilogram špageta trebamo najmanje pet litara vode), koju smo prethodno zasolili i kojoj smo dodali maslinovo ulje (dolijevajući ulje ne škrtarite, slobodno pustite ruku i ne, nikada ne lomite špagete jer ako to učinite, slomit ćete im srce)...skuhane špagete ocijedimo, ali ne u potpunosti, poškropimo s još par kapi maslinovog ulja, izmiješamo i poslužimo prelivene umakom od šampinjona...naravno da postoji varijanta u kojoj špagete možemo izmiješati sa šampinjonima odmah nakon što im dodamo vrhnje, tj. u gotov umak ubacujemo špagete direktno iz vode u kojoj su se kuhali pa sve zajedno izmiješamo, na taj način će špageti u potpunosti poprimiti okus umaka, a hoće li špageti biti posluženi zajedno s umakom ili odvojeno, to prepuštamo...

...o integralnoj tjestenini kao takvoj, znamo sve ili gotovo sve...recimo, znamo da ona sadrži ugljikohidrate koji su prijeko potrebni našem organizmu da bi funkcionirao na pravilan način, znamo da osim toga sadrži bjelančevine, minerale, vitamine, vlakna i još svaštanešto, ona sadrži...i o gljivama znamo skoro sve, no nije na odmet prisjetiti se i one dvije-tri stare gljivarske: prva veli - konzumacija bilo koje od gore navedenih gljiva, ne povlači nužno i gljivično oboljenje...druga, stara gljivarska kaže - sve su gljive jestive, ali neke od njih, samo jednom (ove prve dvije mora da je sročio neki zavidni i impotentni mesožder)...a treća, treća nas uči da su gljivari poput padobranaca ili električara - nema tu dobrih i loših, ima samo živih i mrtvih...e pa uslast vam bilo...
 
 

1/2 kg svježih šampinjona...1 žličica suhih, mljevenih vrganja...1 vezica ljutike ili mlade kapule...2 režnja češnjaka...1 vezica peršina...1 kisela jabuka (granny smith)...1 feferon (ljuti)...curry slatki...bosiljak (svježi)...0,5 dl soja sosa...1 dl suhog bijelog vina...3 dl povrtnog temeljca...2 dl vrhnja za kuhanje...ribani parmezan...maslac...maslinovo ulje...1/2 kg integralnih špageta...papar...sol...