četvrtak, 11. kolovoza 2011.

...punjene paprike...


...ako postoji jelo koje se može nazvati tipičnim ljetnim jelom, e onda su to definitivno punjene paprike, jer rijetka su domaćinstva u kojima se tijekom ljetnog perioda paprike ne pripremaju barem 4 do 5 puta, u prvom redu zbog toga što su ukusne, te što su kao jelo vrlo zahvalne i to iz više razloga, nisu komplicirane za pripremu, ne iziskuju baš previše vremena, a niti novaca i što je najvažnije, možete ih tamaniti u više navrata, naravno, ako ste njihov fan...vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom kada kažem da su paprike mraaaak, ali tek onaj tamo treći dan, bez obzira što o tome mislili naši susjedi...

...Diego Alvares Chanca...kada sam prvi put čuo to ime, na trenutak sam pomislio kako se radi o nekakvom kolumbijskom narcobossu, a ne čovjeku koji je pomogao Kristoforu Kolumbu da na svom drugom putovanju preživi malariju, a možda me samo zbunila sličnost u nazivu (colombia - colombo)...rođen u Sevilli, još tamo neke godine, upravo je médico Chanca zbog svoje profesionalnosti i vještine bio imenovan od strane kralja Ferdinanda II i kraljice Isabelle, liječnikom koji će pratiti Cristóbala na onoj njegovoj ekspediciji, započetoj u jesen 1493...no kakve zapravo veze ima dr. Chanca s punjenim paprikama...s punjenim rekao bih, skoro pa nikakve...ili ipak...

...nakon povratka u Španjolsku, Diego je bio prvi (bar tako kažu) koji je među svojim zabilješkama imao opis do tada europljanima nepoznatog ploda, pogađate; radilo se o paprici...no trebalo je proteći dosta vremena i proći popriličan broj godina da bi se ista ta srednjoamerička povrtna biljka, putujući zaobilaznim putem preko sjeverne afrike, turske, bugarske i mađarske (koja je ujedno i najveći proizvođač paprike u svijetu) našla i na našim stolovima, doduše u početku su je europljani uzgajali samo onako, kao malu ukrasnu biljku, pošto se (kako svjedoci iz onog vremena tvrde) radilo o chili papričici, a onda je netko od tamo prisutnih ogladnio i...jeste li možda znali da danas postoji više od 70 vrsta iliti sorti paprike, prema nekim neslužbenim informacijama čak i više od 200, no tko će baš svima vjerovati...nama je ovaj put potrebna samo ona najpoznatija, a to je: babura...

 ...tanto...kod mesara (za kojeg smo još do neki dan mislili, kak' smo si dobri) naručimo kilu miješanog mljevenog mesa i to u omjeru...junetina 70% a svinjetina 30%, pa onda tome mesu redom dodajemo, usitnjenu dimljenu pancetu, sitno kosani češnjak, sitno kosani peršin, vegetu, slatku crvenu papriku, sol, papar, ispranu rižu i kapulu koju smo pustili da se nakratko zastakli na maslinovu ulju, potom sve zajedno izmiješamo uz postupno dolijevanje vode u kojoj smo otopili kokošju kocku...miješamo lagano rukom dok ne dobijemo željenu gustoću, pazeći pritom da nam smjesa kojom ćemo puniti paprike ne bude pretvrda...kada smo završili, smjesu pokrijemo i ostavimo da odmori na hladnom mjestu minimalno sat vremena, a idealno bi bilo kada bi prenoćila u frižideru..

...za to vrijeme, dok nam pripremljena smjesa "odmara", operemo i izdubimo paprike (odstranimo im peteljke i sjemenke)...u posudi u kojoj ćemo kuhati paprike, zagrijemo malo maslinova ulja pa ubacimo dvije žlice oštrog brašna...oštro brašno koristimo jer nam ono ne stvara grudice, a i lakše je za probavu...kad brašno zapjeni i počne mijenjati boju, podlijemo ga vodom i dodamo pasiranu rajčicu te sve zajedno dobro promiješamo, potom ubacimo slatku crvenu papriku, dvije grančice selena, žlicu šećer, kokošju kocku, svježi bosiljak i malo koncentrata rajčice pa pustimo da lagano kuha dok ne napunimo paprike...napunjene paprike polako spuštamo u pripremljeni umak, a zajedno s njima ubacimo i nekoliko komada suhog mesa ili dimljene pancete, ako je potrebno dolijemo još malo tople vode ili ako smo u mogućnosti, goveđeg temeljca, ali tek toliko da nam tekućina prekrije paprike, poklopimo, sačekamo da paprike zakuhaju, a onda ih (napola otklopljene) kuhamo na laganoj vatri idućih sat i pol vremena...

...Albert Szent-Györgyi...kada sam prvi put čuo to ime, nisam pomislio ništa, baš ništa, ni na kraj pameti mi nije bilo da su Albert i suradnik mu Joseph Svirbely na sveučilištu u Szegedu izvukli iz jedne jedine paprike pet puta više vitamina C nego što će itko ikada izvući iz limuna ili naranče...zahvaljujući njima dvojici, saznali smo da je svježa paprika bogata vitaminom C, a daljnja istraživanja su pokazala kako to nije sve i da je paprika: antidepresiv, antioksidant, antiseptik, aromatik, antireumatik, antiskorbut, detoksikant, diuretik i naravno, afrodizijak (zar ste uopće sumnjali u to), a posebno se preporučuje osobama koje pate od ateroskleroze (sužavanja unutrašnjeg sloja stijenki krvnih žila koje odvode krv iz srca, tj. arterija), no pustimo sad to i okrenimo se vedrijim temama...

...mislim da nije potrebno posebno napominjati kako se uz punjene paprike najbolje veže krumpir...lešo/slani/kuhani ili pak pire krumpir koji ćemo napraviti na način da; bijeli brašnasti krumpir koji sadrži visoki postotak škroba, skuhamo u slanoj vodi, ocijedimo ga pa mu dodamo listiće hladnog, ne rastopljenog maslaca (oko 200 grama maslaca ide na 1 kg. krumpira) potom gnječilicom za krumpir (niti u ludilu blenderom ili mikserom jer ćemo time ubiti krumpir i dobiti...ništa) izradimo kremastu smjesu koju razrijedimo mlijekom i vrhnjem (mlijeko i vrhnje nikako ne smiju u ovu kombinaciju uletit drito iz frižidera, već bi bilo poželjno da su i mlijeko i vrhnje topli, tj. zagrijani), začinimo crnim paprom i svježe naribanim muškatnim oraščićem, promiješamo i...e pa ako su paprike odležale dok smo mi pripremali pire, ne znam što se čeka...uslast...


1 kg. mljevenog mesa (70% junetine od mišića i 30% svinjetine od vrata)...10-ak paprika babura...1 kapula...5-6 režnjeva češnjaka...15 dkg. dimljene pancete...40 dkg. suhog mesa...15 dkg. riže...slatka crvena paprika...2 kocke (kokošinje)...1 vezica peršina...1 žlica vegete...maslinovo ulje...oštro brašno...pelato...selen...bosiljak...šećer...sol...papar...