...lešo inćuni...

...ide čovik, a nije čovik, nosi meso, a nije meso...ne znam, u kakvim ste danas odnosima s plavušom iz podstrane i jeste li uopće, ali znam da bi nam sad baš dobro došla, ona i onaj njezin galeb, naime trebalo bi nam desetak litara čistog i bistrog mora jadranskog, a poznavajući plavušu, koja je uvijek spremna svima pomoći i koja nikad nikoga nije ostavila na cjedilu (osim manistre, jel') učinit će sve, kako bi pomogla i po istom onom galebu (ako smo ono iz županje ili krapine) poslala određenu količinu tekućine, morske, no pustimo sad plavušu i galeba i hvatajmo se posla pošto; treba očistiti ribu, ovoliku ribu...koristeći se terminom "ovoliku ribu" samo sam želio napomenuti kako ne bi bilo naodmet znati, da jedan kilogram onih "pravih" jadranskih inćuna sadrži od 30 do 35 ribica, što bi u konačnici trebalo biti dostatno za dvije, ne baš pretjerano gladne osobe...

...ima dana kada nam se ne da...ništa, ama baš ništa, a kamoli kuhati, kada nas opere ono psihofizičko stanje u kojem težimo za ničim, kad ne osjećamo ni mrvu volje, ni želje, niti htijenja, a bogami ni potrebe za mrdanjem dupeta iz debele ljetne hladovine, ništa osim one intenzivne potrebe za činit ništa...kažem ljetne, jer stanje u koje tada zapadaju; naš um i naše tijelo (u narodu poznato pod nazivom fjaka), najčešće izabire vrijeme radnje upravo onda kada su jadranski inćuni najveći i najbolji, a to je baš tamo negdje između lipnja i kolovoza, tj. juna i augusta, štoćereć 6. i 8. mjeseca...da, iste te godine...

...mislim, dakle postojim...reče u sebi tip; kasnije poznat, ne samo po toj rečenici već i po dugom spavanju i još dužem izležavanju (zlobnici bi rekli da je pola svog života proveo u postelji i meditirao), dualist René Descartes je vjerovao da smo dvokomponentna bića sastavljena od dvije različite supstancije; uma i tijela, iz čega je jasno vidljivo kako René zapravo nikada nije ni upoznao onu pravu dalmatinsku fjaku, a da li je volio inćune na lešo, e to vam ne znam,  ali zato znam da je već spomenutu rečenicu (cogito, ergo sum) izustio u sebi, jedne prohladne zimske noći, godine gospodnje 1619. dok je kao vojnik (na zasad nepoznatoj lokaciji), sjedeći uz malenu peć na drva grijao svoje promrzle prste (tako barem tvrde oni koji su ga čuli)...ustvari htjedoh samo reći, kako znam da se inćuni mogu lešat bez obzira na fjaku...malo sam sad odlutao, jelda...sorry...

...srećom, čišćenje inćuna nije pretjerano zahtjevan, a niti mukotrpan posao kako bi se to nekome na prvi pogled moglo učiniti, zapravo je poprilično jednostavno...ribu stavimo na tvrdu površinu; plastičnu ili drvenu dasku za rezanje, kamenu ploču ili radnu površinu (kuhinjsku), zatim joj oprezno nožem odstranimo glavu, a odstanivanjem glave ujedno (u jednom potezu) iz ribe odstranjujemo i iznutrice kojih nema puno pošto se inćun hrani planktonima, potom ribu isperemo pod mlazom hladne vode kad već jelte, nemamo pri ruci mora jadranskog i riba je spremna za lešavanje...važno je napomenuti i to; da tijelo inćuna nije prekriveno ljuskicama, kao što je to slučaj kod srdele i ostalih riba, tako da ga nije potrebno "strugati"...no prije nego započnemo sa čišćenjem ribe, da nebi gubili dragocjeno vrijeme, učinit ćemo sljedeće...

...u posudu (teću/šerpu/rajnglu) koju smo predodredili za lešavanje ićuna ulijemo vodu, no ne treba nam baš previše vode, dovoljno je da inćuni (kada ih kasnije ubacimo) budu prekriveni s "dva prsta" vode, zatim u tu vodu redom dodajemo; kapulu (crveni luk) izrezanu na tanje kolutove, 5-6 režnjeva češnjaka koje smo također izrezali na tanje listiće, dvije grančice peršina, 3-4 ploške svježeg limuna (zajedno s korom), desetak zrna crnog papra, dvadesetak kapara, sušenu rajčicu (pomidor/pomu/paradajz) izrezanu na tanke listiće, sol i dvije do tri žlice maslinovog ulja...nakon što je sve zajedno prokuhalo (nekih dvadesetak minuta), u kipuću vodu ubacujemo 10-15 očišćenih inćuna (nikako više da ne bi "rashladili" vodu) i kuhamo ih 1-2 minute, potom inćune vadimo iz vode, posolimo, popaprimo, po želji pospemo sitno kosanim češnjakom i peršinom, zalijemo maslinovim uljem (ne škrtarimo na ulju) i prije nego ih poslužimo, u teću ubacujemo novu turu...inćuni se uglavnom serviraju vrući, iako se mogu jesti i kasnije, hladni...

...rođo, ja ti ribu iden samo za dezert...velju jaketar iz sikova uz konstataciju kako je ono najbolje što nam dolazi iz mora zapravo; sol...sol na janjetini...bez obzira što zna; da su mićuni ukusna, plava morska riba, bogata omega-3 masnim kiselinama, proteinima, vitaminima: B6, B12 i vitaminom E, kalcijem, magnezijem i fosforom i da 100 grama svježih mićuna sadrži tek nešto više od 100 kcal...a zna on i da postoji oko 150 vrsta mićuna rasplivanih diljem morskih prostranstava i da jedni od najkvalitetnijih upravo plivaju jadranom, zna da im je životni vijek oko 3 godine, kao što zna da mićun može narasti čak 20 centimetara u dužinu i usprkos tome ostati vitak...sve to jaketar zna, ali...

...španjolci imaju siestu (popodnevno drijemanje nakon ručka, posebice u ono vruće, ljetno doba), talijani s juga imaju pisolino (drijemanje u ranim popodnevnim satima), talijani sa sjevera imaju riposo (popodnevni ljetni odmor u kojem malo ubiju oko), danci imaju hygge (osjećaj duševne ugode, spokoja i psihičkog zadovoljstva), ameri i englezi imaju power nap (okrepljujući, popodnevni, dvadesetominutni drijemež), šveđani imaju lagom (balansiranje vlastitom energijom da bi se postigao uravnotežen život), indijci imaju vamkukshi (petnaestominutno ležanje na lijevom boku nakon obroka), a što to mi imamo...pa mi imamo sve to gore navedeno, uključujući i nirvanu (bestrašće, bežudnja, utrnuće), samo što to kod nas zovu fjaka...a i onaj Descartes brate, pola života je proveo na leđima, a pošto je umro u švedskoj, dalo bi se zaključiti da se furao na taj; lagom...

...ono što je zapravo najvažnije znati, ukoliko se odlučite pripremati inćune/mićune na ovakav način je poučak mog dobrog prijatelja iz vodovoda, inače čistokrvnog bolula po opredjeljenju i uvjerenju, koji tvrdi da: ako želiš jesti ribu, onda se riba stavlja u kipuću vodu, a ako želiš jesti riblju juhu, onda se riba stavlja u hladnu vodu, jednako tako je i s mesom i naravno da ste u pravu glede pitalice s početka priče...dobar tek vam želim...

2 kg friških inćuna...1 kapula (veća)...1 glavica bijelog luka...1 limun...1 žlica kapara...2 sušene rajčice...1 vezica peršina...papar u zrnu...sol...maslinovo ulje...