...u sam smiraj XIII. nam stoljeća, točnije; 1299. godine, dok je rukavom lijeve ruke bezuspješno pokušavao otrati burekom zamašćenu bradurinu, osman promumlja...e vala ovaj naš burek je vazda dobar (napokon je uferćio osman), tako mi allaha, baš ono dobar, pravo dobar, mašala...potom gromoglasno podrigne, zavali se na otoman, sklopi oči te usnu neobičan san...sanjao je osman kako ima svoju državu, veeeeeeliku, najveću i najjaču državu na svijetu, kako ima svoje carstvo i kako ima jednu malu buregdžinicu iz koje ne prestaju izlaziti taze bureci...veliki, masni, aman vrući bureci...san je bio toliko realističan da je osman čak i u snu mogao osjetiti miris bureka, bureka od mesa koji je na jedan bezobrazan i pomalo perverzan način golicao nosnice i tjerao mu slinu na usta ...tako mi allaha, otvorit ću lični fast food, ma šta god to food značilo...eto! baš hoću!...
...no snovi se ne bi zvali snovi, tj. san ne bi bio san, kada bi nam se baš svaki od njih ostvario...doduše, osman je dobio svoje carstvo, svjedoci vele i buregdžinicu, no izgleda da ipak nije uspio, zapravo stigao, do kraja odsanjati epizodu u kojoj postaje efendija s lancem buregdžinica, sahib-buregdžija...evo ja recimo, neku večer sanjam; kako u toplo pecivo, posuto sezamom, pokušavam ugurati dupli burger zajedno s prilogom koji (ako sam dobro brojio) sadrži; ni manje, ni više nego devet različitih sastojaka...i taj moj san je bio toliko stvaran i toliko osmanlijski da mi nije preostalo ništa drugo, nego tako doživljen burger nazvati jedinim mogućim imenom...burgazam...totalni burgazam...
...a da bi se san pretvorio u javu, trebalo bi najprije što ?...trebalo bi najprije posjetiti mesara, priupitati ga za zdravlje, pozvati na piće i onda slučajno, uz vruću rakiju i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja...čuj, trebalo bi mi malo junetine, ma znaš ono, komadić vrata i komadić plećke, mislim, ako je ikako moguće...i da, bilo bi dobro kada bi mi zajedno s tim samljeo i jedan komadić pečene slanine, onog hamburgera...e sad, ako sve bude išlo glatko i po planu, mesar bi već nakon sedme ili osme ture (vruće brlje), trebao uzeti moj prijedlog u razmatranje, a nakon četrnaeste, donijeti i konačnu odluku, tako da bi se s mesom mogli pojaviti u kuhinji negdje oko 9-10 navečer, što u konačnici i nije tako loše pošto meso ionako treba odležati u frižideru najmanje 24 sata...no prije nego što meso ubacimo u frižider, učiniti ćemo (bez obzira što nam je dan bio naporan) još i ovo...mesu ćemo dodati: protisnuti češnjak, tucanu ljutu papričicu, sol i mljeveni papar pa ga tek onda pažljivo izmiješati, pazeći pritom da ga previše ne "zbijamo" jer će nam u protivnom pljeskavice biti tvrde, potom ćemo meso prekriti folijom, ubaciti u frižider i tek tada možemo...van na pivu...
...sljedeću večer, s posude u kojoj nam se nalazi meso, skinemo kuhinjsku foliju, mesu dodamo sitno iskosani crveni luk, vrlo malo mineralne vode pa sve zajedno dobro-dobro izmijšamo, ponovo prekrijemo folijom i vratimo u hladnjak do narednog popodneva jer narednog popodneva mi smo ko puška, refani smo skroz, glava nas više ne boli, a i meso je odležalo upravo onoliko koliko je to bilo potrebno pa stoga možemo odmah krenuti u izradu pljeskavica za naš burgazam i to na način; da preko radne površine razvučemo foliju koju premežemo s malo ulja pa po njoj rasporedimo loptice od odležanog mesa koje smo predhodno oblikovali rukama (idealno bi bilo kada bi svaka loptica težila oko 180 grama)...tako izrađene mesne loptice prekrijemo drugim dijelom folije, a zatim uzmemo kuhinjsku dasku s kojom nježno pritišćemo loptice do odgovarajuće debljine, tj. dok ne dobijemo pljeskavice podjednakih dimenzija koje potom pečemo na roštilju ili na grill tavi koju smo premazali uljem...dobro je znati i to da se pljeskavice peku na srednje jakoj vatri 5 do 6 minuta sa svake strane, bez puno okretanja i pritiskanja jer pljeskavicu je dovoljno okrenuti samo jednom, što je mi više okrećemo to se ona sve više isušuje...
...dakle, dok pljeskavica cvrči, mi ne gubimo vrijeme već se hvatamo peciva koje, nakon što smo ga rasjekli, stavljamo na roštilj, toster ili u pećnicu (zavisi s čim raspolažemo) da se nakratko ugrije pa kada se pecivo ugrijalo, na njega najprije nanosimo ajvar (bilo bi idealno kada bi imali onaj domaći), na ajvar stavljamo majonezu, na majonezu tanke kolutove mlade kapule, a preko kapule rasporedimo rigu/rikulu/rukolu na koju ćemo položiti pljeskavicu...kada vidimo da nam je pljeskavica pri kraju, prekrijemo je fetom sira i sačekamo da se sir (što je vrlo bitno) u potpunosti rastopi...u slučaju da pljeskavicu pečete na grill tavi, možete koristiti poklopac ili nakratko ubaciti pljeskavicu u zagrijanu pećnicu dok se sir ne sljubi s istom pa kada se sir rastopio, pljeskavicu položimo na gnijezdo od rikule, zatim preko rastopljenog sira razbacamo nekoliko kriškica kiselog krastavca, potom krastavce pritisnemo s još jednom pljeskavicom, koja bi trebala biti identična prethodnoj, samo što ovaj put, sir koji se rastopio na vrhu te druge pljeskavice ukrasimo s dvije trakice pržene slanine preko kojih razvučemo kajmak koji prekrijemo s fetom svježeg pomidora oliti rajčice...allora finalmente, prije nego sve to poklopimo s onom drugom polovicom peciva, burgazam ćemo poškropiti s par kapi tabasca, no to sad već spada pod "opcionalno" pošto tabasco u ovu priču ulazi kao deseti prilog...
...vjerojatno nikada nećemo saznati, koji je od braće mcdonald (richard ili maurice) bio gladniji, kao što nikada nećemo saznati, kojem od te dvojice, je pala na pamet ideja o brzoj hrani (za pretpostaviti je, onom gladnijem), nikada nećemo saznati ni zašto su braća; između turskog i njemačkog izabrali baš njemački fast food, niti ćemo ikada saznati kako bi završila priča da su mcdonald-si umjesto hamburgera i cole dilali burek i jogurt...vjerojatno nikada nećemo saznati ni što bi se desilo da je osman znao da iza velike bare ima još veća bara, niti ćemo saznati što bi bilo da nije patio od insomnije, tj. da je mogao duže spavati, a samim tim i duže sanjati, jer možda bi tada i dosanjao taj svoj san o aščinici navrat-nanos, san o sindžiru fast burekdžinica i možda bi mi danas, gledali u velike reklamne panoe na kojima bi umjesto McDonald's pisalo McGazi's ili umjesto Burger King pisalo Burek King...a onda opet, neke stvari je bolje i neznat'...
...slažem se s vama, puno je nepoznanica, no jedino što znamo i što nije nepoznanica je to; da hamburger, potječe iz hamburga po kojem je uostalom i dobio ime i da su ga početkom 19. stoljeća u ameriku donijeli stari hamburgerci...čuveni njujorški restoran delmonico je među prvima u svojoj ponudi imao hamburški odrezak (preteču današnjeg burgera), a cijena mu je bila 11 centi što u to vrijeme (1800 i tamo neke) uopće nije bilo malo, dapače...i da ne zaboravim bitno, onu pečenu slaninu s početka pripreme, nismo umiješali u pljeskavice zato što joj je ime hamburger, već zato što...dobar tek vam želim...
...sljedeću večer, s posude u kojoj nam se nalazi meso, skinemo kuhinjsku foliju, mesu dodamo sitno iskosani crveni luk, vrlo malo mineralne vode pa sve zajedno dobro-dobro izmijšamo, ponovo prekrijemo folijom i vratimo u hladnjak do narednog popodneva jer narednog popodneva mi smo ko puška, refani smo skroz, glava nas više ne boli, a i meso je odležalo upravo onoliko koliko je to bilo potrebno pa stoga možemo odmah krenuti u izradu pljeskavica za naš burgazam i to na način; da preko radne površine razvučemo foliju koju premežemo s malo ulja pa po njoj rasporedimo loptice od odležanog mesa koje smo predhodno oblikovali rukama (idealno bi bilo kada bi svaka loptica težila oko 180 grama)...tako izrađene mesne loptice prekrijemo drugim dijelom folije, a zatim uzmemo kuhinjsku dasku s kojom nježno pritišćemo loptice do odgovarajuće debljine, tj. dok ne dobijemo pljeskavice podjednakih dimenzija koje potom pečemo na roštilju ili na grill tavi koju smo premazali uljem...dobro je znati i to da se pljeskavice peku na srednje jakoj vatri 5 do 6 minuta sa svake strane, bez puno okretanja i pritiskanja jer pljeskavicu je dovoljno okrenuti samo jednom, što je mi više okrećemo to se ona sve više isušuje...
...dakle, dok pljeskavica cvrči, mi ne gubimo vrijeme već se hvatamo peciva koje, nakon što smo ga rasjekli, stavljamo na roštilj, toster ili u pećnicu (zavisi s čim raspolažemo) da se nakratko ugrije pa kada se pecivo ugrijalo, na njega najprije nanosimo ajvar (bilo bi idealno kada bi imali onaj domaći), na ajvar stavljamo majonezu, na majonezu tanke kolutove mlade kapule, a preko kapule rasporedimo rigu/rikulu/rukolu na koju ćemo položiti pljeskavicu...kada vidimo da nam je pljeskavica pri kraju, prekrijemo je fetom sira i sačekamo da se sir (što je vrlo bitno) u potpunosti rastopi...u slučaju da pljeskavicu pečete na grill tavi, možete koristiti poklopac ili nakratko ubaciti pljeskavicu u zagrijanu pećnicu dok se sir ne sljubi s istom pa kada se sir rastopio, pljeskavicu položimo na gnijezdo od rikule, zatim preko rastopljenog sira razbacamo nekoliko kriškica kiselog krastavca, potom krastavce pritisnemo s još jednom pljeskavicom, koja bi trebala biti identična prethodnoj, samo što ovaj put, sir koji se rastopio na vrhu te druge pljeskavice ukrasimo s dvije trakice pržene slanine preko kojih razvučemo kajmak koji prekrijemo s fetom svježeg pomidora oliti rajčice...allora finalmente, prije nego sve to poklopimo s onom drugom polovicom peciva, burgazam ćemo poškropiti s par kapi tabasca, no to sad već spada pod "opcionalno" pošto tabasco u ovu priču ulazi kao deseti prilog...
...vjerojatno nikada nećemo saznati, koji je od braće mcdonald (richard ili maurice) bio gladniji, kao što nikada nećemo saznati, kojem od te dvojice, je pala na pamet ideja o brzoj hrani (za pretpostaviti je, onom gladnijem), nikada nećemo saznati ni zašto su braća; između turskog i njemačkog izabrali baš njemački fast food, niti ćemo ikada saznati kako bi završila priča da su mcdonald-si umjesto hamburgera i cole dilali burek i jogurt...vjerojatno nikada nećemo saznati ni što bi se desilo da je osman znao da iza velike bare ima još veća bara, niti ćemo saznati što bi bilo da nije patio od insomnije, tj. da je mogao duže spavati, a samim tim i duže sanjati, jer možda bi tada i dosanjao taj svoj san o aščinici navrat-nanos, san o sindžiru fast burekdžinica i možda bi mi danas, gledali u velike reklamne panoe na kojima bi umjesto McDonald's pisalo McGazi's ili umjesto Burger King pisalo Burek King...a onda opet, neke stvari je bolje i neznat'...
...slažem se s vama, puno je nepoznanica, no jedino što znamo i što nije nepoznanica je to; da hamburger, potječe iz hamburga po kojem je uostalom i dobio ime i da su ga početkom 19. stoljeća u ameriku donijeli stari hamburgerci...čuveni njujorški restoran delmonico je među prvima u svojoj ponudi imao hamburški odrezak (preteču današnjeg burgera), a cijena mu je bila 11 centi što u to vrijeme (1800 i tamo neke) uopće nije bilo malo, dapače...i da ne zaboravim bitno, onu pečenu slaninu s početka pripreme, nismo umiješali u pljeskavice zato što joj je ime hamburger, već zato što...dobar tek vam želim...
800 g. junetine (pola vrat - pola plećka)...100 g. pečene slanine (hamburger)...1 kapuna (srednja)...2 režnja češnjaka...1 ljuta papričica (feferon)...papar...sol...1 žlica ulja...1/2 dcl. mineralne vode (gazirane)...ajvar...majoneza...2 struka mladog luka...rikula...2 kisela krastavca (srednja)...kajmak...1 svježa rajčica...50 g. dimljene pancete...4 listića sira (trapist)...tabasco...2 peciva sa sezamom...
