...Zeus je, što je općepoznato, bio star...tj. starfucker i to prije Jaggera Micka, a bogami i prije Gobca...mislim da je to znala i Metida koja je btw. bila komad i ne samo da je bila komad, nego je bila božica mudrosti i dubokog razmišljanja...e sad, je li joj baš tog dana izbacila sklopka za duboko razmišljanje ili je Zeus stvarno bio toliko neodoljiv (kada mu je ova bez previše okolišanja, dala) to nikad nećemo saznat, uglavnom mudrost i duboko razmišljanje su tog dana kod Metide došli pod znak pitanja, jer ako je imalo razmišljala (u što čisto sumnjam), mogla je pretpostaviti što će se to s njom dogoditi nakon što ovaj, ejakulira...a dogodilo se da je Zeus, uostalom kao što to i priliči jednom pravom grčkom starfakeru, nepromišljenu Metidu pretvorio u muhu i prije nego li se ova uspjela vinuti, progutao...ok, ovo sad je razumljivo pošto svi znamo da mnogi ogladne nakon što, jelte...
...ma zapravo, bolje da vam sad ne pričam što je bilo dalje i na koji način se rodila Atena (plod njihovog desetominutnog druženja) jer je to pomalo morbidno...strah obuze sve besmrtnike dok to gledaše; no ona iskoči iz besmrtnikove glave i stade ispred štitonoše Zeusa, tresući oštrim kopljem...tako nam barem tvrdi očevidac po imenu Hómēros...no u svakom slučaju, Atena je (bar tako tvrde ostali svjedoci) upravo zbog mudrosti, koju je možebitno naslijedila od progutane majke, postala Zeusova najdraža kći...i kakve to sad ima veze s krumpirima i hobotnicom ispod peke...za sad, nikakve...skoro nikakve...
...e ovo je najljepšiji zalazak sunca na svijetu, ljepši je čak i od floridaškog u Key Westu, reče Alfred gledajući, a gdje drugdje nego u smjeru zapada...u smjeru zapada su gledali i njih dvoje (Posejdon, bog mora i Atena, ona najmudrija Zeusova kći), dok su sjedili na škrapi i kontali kako se dodvoriti narodu koji je tražio zaštitnika, onog novog i još uvijek neimenovanog grada...a onda se desilo nešto što je usmjerilo povijest u potpuno drugom smjeru, u smjeru istoka, naime, odjednom se na škrapi, ničim izazvana pojavila omanja hobotnica (tek naknadno je utvrđeno da je slijedila raka grmalja, no to zapravo, za ovu našu priču i nije toliko bitno)...reakcija Posejdona, nakon što je uvidio svoju prigodu, tj. mogućnost da hobotnicom nahrani gladno pučanstvo i na taj način im se uvuče, bila je munjevita, uostalom kao što to i dolikuje jednom pravom gospodaru mora, njegove osti (trozubac) poletjele su zrakom i naravno...promašile cilj, a kako i neće kad je Posejdon cijelu noć proveo za šankom, u birtiji kod malog Dioniza...odjednom među okupljenim pučanstvom zavlada muk, a potom šok i nevjericu prekinu tužan uzdah mnogih koji su hobotnicu već vidjeli, a gdje drugdje nego pod pekom...
...dakle, ovaj put nećemo pod peku ubaciti živu hobotnicu, kako bi nam ova za vrijeme pečenja miješala krumpire, dok mi ležimo ispod murve i ladimo...ovaj, udaramo po pivi, već hobotnicu, koju smo odledili prirodnim putem (naravno da smo bili dovoljno mudri pa već očišćenu hobotnicu držali u zamrzivaču najmanje osam dana), potom isprali pod mlazom hladne vode, ocijedili te stavili lagano pirjati u jednu od onih prigodnih posuda (teću/padelu/šerpu/rajnglu), bez dodatka vode pošto će hobotnica ubrzo pustiti vlastitu tekućinu...hobotnicu pirjamo nepoklopljenu (okrećući je povremeno) sve dok potpuno ne nestane tekućine i na dnu posude ne ostane samo tamno ljubičasta boja, koju ćemo kasnije upotrijebiti, jer ta ljubičasta boja je zapravo isušeno more iz hobotnice...očišćene i začinjene krumpire stavimo na dno odgovarajuće posude, dodamo dvije prepolovljene kapule, dvije očišćene i uzdužno razrezane mrkve, šaku cherry rajčica, dva lista lovora, jednu grančicu svježeg ružmarina, obrađenu hobotnicu, sve zalijemo maslinovim uljem pa poklopimo pekom i zagrnemo žarom...važno je znati, da nije nužno imati peku kako bi se pripremilo ovo jelo pošto je isto moguće pripremiti i u pećnici zagrijanoj na 200°c...
...no iznenada iz jedne od rupa koje su nastale nakon što je trozub promašio hobotnicu i zabio se u škrapu, šikne voda, a Posejdon, da sad ne bi ispao šupak pred narodom reče: evo vam ljudi darujem izvor vode da možete piti kad ožednite, ne znajući da je voda, koju im šatro daruje bočata (slana) i da kao takva, uopće nije za piće...a jebote kakav luzer...i tu sada dolazi do izražaja mudrost i snalažljivost male, sivooke Atene koja u drugu rupu (rupu na škrapi, of course) gura grančicu do tada nepoznate biljke, a ova na sveopće oduševljenje prisutnih istog trena počinje zelenjeti...svi odmah prihvatiše biljku koja im je donosila; hranu, ulje i drvo, te je nazvaše: ελιά (maslina), a Atenu odmah proglasiše zaštitnicom grada i ne samo to, već i novi grad nazvaše po njoj: Πειραιάς (Pirej)...ups Atena...vidjevši sve to Posejdon odmahnu rukom pa se vrati natrag u birtiju kod Dionisa na još jednu bevandu, ali ovaj put bevandu s bočatom vodom...i samo da se zna, taj dan u treću rupu, bar koliko je meni poznato, nitko ništa nije gurao...
...nakon otprilike četrdesetak minuta, podignemo peku, protresemo krumpire, okrenemo hobotnicu i ponovno poklopimo, sve zagrnemo žarom i nastavimo peći još dvadesetak minuta...dok se hobotnica peče, u istoj onoj teći u kojoj smo pirjali hobotnicu, zagrijemo maslinovo ulje, dodamo mu protisnuti češnjak, sitno kosani svježi peršin, papar i čašu bijelog vina, zatim sačekamo da vino zakuha pa lagano miješajući sve zajedno kuhamo par minuta, potom otkrijemo peku, dobivenim umakom prelijemo hobotnicu i krumpire, ponovo poklopimo pa sačekamo bar desetak minuta dok krumpiri i hobotnica ne popiju "vinski" umak...no važno je znati i par stvari: vinski umak ne solimo, pošto je hobotnica već ostavila sol u istoj toj teći u kojoj smo je pirjali, hobotnica se pirja otklopljena i ne guramo pod peku hobotnicu koja ima manje od tri kile...
...i kakve sad veze ima taj Alfred s hobotnicom ispod peke, skoro pa nikakve, osim što je (kao da je slutio) gledao u smjeru iz kojeg dolaze hobotnice i trabunjao nešto o zalasku, suncu, zadarskoj rivi...naime, pošto je ronilačka karijera na zalazu, hobotnice uglavnom nabavljam od nekih rapskih ribara, eto sad i to znamo i ne samo to, već napokon znamo i tko je majka Olive, znamo i kako je Posejdon otkrio bočatu vodu i što to Zeus najviše voli pojesti nakon...jelte, šort tajma...no i dalje ne znamo, na koju je foru Homer uspio vidjeti Atenino rođenje i zašto je hobotnici toliko skočila cijena...e pa uslast vam bilo...
...nakon otprilike četrdesetak minuta, podignemo peku, protresemo krumpire, okrenemo hobotnicu i ponovno poklopimo, sve zagrnemo žarom i nastavimo peći još dvadesetak minuta...dok se hobotnica peče, u istoj onoj teći u kojoj smo pirjali hobotnicu, zagrijemo maslinovo ulje, dodamo mu protisnuti češnjak, sitno kosani svježi peršin, papar i čašu bijelog vina, zatim sačekamo da vino zakuha pa lagano miješajući sve zajedno kuhamo par minuta, potom otkrijemo peku, dobivenim umakom prelijemo hobotnicu i krumpire, ponovo poklopimo pa sačekamo bar desetak minuta dok krumpiri i hobotnica ne popiju "vinski" umak...no važno je znati i par stvari: vinski umak ne solimo, pošto je hobotnica već ostavila sol u istoj toj teći u kojoj smo je pirjali, hobotnica se pirja otklopljena i ne guramo pod peku hobotnicu koja ima manje od tri kile...
...i kakve sad veze ima taj Alfred s hobotnicom ispod peke, skoro pa nikakve, osim što je (kao da je slutio) gledao u smjeru iz kojeg dolaze hobotnice i trabunjao nešto o zalasku, suncu, zadarskoj rivi...naime, pošto je ronilačka karijera na zalazu, hobotnice uglavnom nabavljam od nekih rapskih ribara, eto sad i to znamo i ne samo to, već napokon znamo i tko je majka Olive, znamo i kako je Posejdon otkrio bočatu vodu i što to Zeus najviše voli pojesti nakon...jelte, šort tajma...no i dalje ne znamo, na koju je foru Homer uspio vidjeti Atenino rođenje i zašto je hobotnici toliko skočila cijena...e pa uslast vam bilo...
1 hobotnica (cca. 4 kg)...3 kg mladog krumpira (crvenog)...2 kapule (veće)...2 mrkve...5-6 cherry rajčica...4-5 režnjeva češnjaka...2 lovorova lista...1 grančica svježeg ružmarina...2 dcl. suhog bijelog vina...maslinovo ulje...sol...papar...
