petak, 4. studenoga 2011.

...tuna na gradele...


...ne znam kako stojite s onim big game fishingom i koliko je on uopće prisutan u vašem svakodnevnom životu ili bar slobodnim aktivnostima, ali neka vas to ne brine pošto nije nužno imat ili unajmit (za cca. 800-1000 eura po danu) brod za sportski ribolov i znat' panulat da bi se dočepali dobrog komada ribe koju ćete, jedino pod uvjetom da sklopite deal sa skiperom (kojeg ste dobili u paketu s unajmljenim brodom) te prekršite zakon o sportskom ribolovu prema kojem ulovljenu tunu morate vratiti u more po sistemu catch & realese, što će reć, uhvati i pusti, kasnije bacit na one didove gradele, one koje je dido donio dok je još radio ka' varioc u škveru...no ako u vama ne čuči stravstveni ribolovac avanturističkog duha u potrazi za istinskim adrenalinom, postoji peškarija (ribarnica), na kojoj (doduše za dobar bokun ribe, danas je  potrebno imati i dobru štelu uz naravno, prekopun takujin) gotovo uvijek možete ispuniti želju, sebi...sebi i svojima pa se kasnije naokolo hvaliti kako ste kapitalca digli upravo na onoj tamo punti...punti od takujina...

...ne znam ni da li je stari platon istinski volio ribu (onom svojom poznatom platonskom ljubavlju), ali znam da je aristotel, dok su ga još pucale one filozofske brije o gibanju kojem nema kraja i po kojem je svijet vječan, proučavao i divio se jednoj od najvećih, najmoćnijih i najbržih morskih riba, jedinoj toplokrvnoj ribi kojoj tjelesna temperatura može biti veća od temperature mora, ribi koja je sklona migraciji, tj. koja se neprestano kreće kako bi održala optimalnu tjelesnu temperaturu, predatoru koji nikad ne staje i koji je upravo poradi toga i dobio ime koje prevedeno sa starogrčkog na naški doslovno znači, žurni lutalica...e sad, ostat će nejasno; da li je aristotel volio gledati tunu kako se giba, da li ju je volio gledati bačenu na gradele ili ju je volio samo 'nako platonski, to vam zaista ne bih znao, no naokolo se uvelike šuška kako je jednom prilikom (dok je onako pred svjedocima nakon obilate večere jelte, malo filozofirao) promrmljao...drag mi je onaj stari platon, ali mi je draža, tuna...na gradele...valjda...ili tako nekako...

...stoga smo ovaj put odabrali ovu našu domaću, izuzetno kvalitetnu, plavoperajnu tunu, koja je rasprostranjena duž cijelog jadrana i to na svim dubinama...no ako se preko prijatelja ili rođaka (koji prate trendove i znaju što je trenutno IN pa se zato furaju na big gejm fišing) niste uspjeli domoći barem jednog komada divlje tune, to ne znači da odmah morate otići u bakarac, uzverati se na prvu slobodnu tuneru i odatle promatrati, kad će oveće plavoperajno jato naići, niti trebate odmah pasti u sevdah, ako očekivano jato tog dan ne naiđe ili ako je tunera na koju ste se počeli penjati već zauzeta, jer ni ona tuna iz kaveza (uzgoja) nije za bacit, a ako je već mislimo bacit'...bacimo je na gradele...

...dakle, tunu izrežemo na fete debljine prsta, srednjeg prsta, što će reći od 2 i pol do 3 i pol centimetra, zatim odreske složimo u dublju posudu, posolimo, popaprimo, dodamo protisnuti češnjak, sitno kosani peršin, nekoliko listića ružmarina, prelijemo maslinovim uljem i sokom netom ocijeđenog limuna pa ostavimo pokriveno na hladnom mjestu da se marinira, ali ne duže od sat vremena...na dobro, ali baš-baš dobro zagrijane gradele, slažemo komade ribe s kojih smo prethodno uklonili češnjak i ružmarin (da se ne bi zapalili i da nam riba ne bi dobila onaj gorak okus) pa ih pečemo sa svake strane oko 3 do maksimalno 4 minute, zavisno o ukusu i debljini odrezaka...ako mene pitate, idealno ispečena tuna je ona, koja u sredini ostane ružičasta, zato ne treba pretjerivati s pečenjem jer ako je zadržimo malo duže na gradelama, tuna će se "razboliti" i postati poprilično suha i "drvenasta", ali kao što već rekosmo, u konačnici sve zavisi o vama, vašem ukusu i trenutnom raspoloženju...zapravo, ovakav način pripreme tune je vrlo sličan načinu na koji pripremamo goveđi biftek...sistem je isti, sve su ostalo (ružičaste) nijanse, rekao bi onaj jedan, nogometaš...ili košarkaš...nešto...

...osim što je jedna od najbržih morskih riba (postiže brzinu do čak 90 km/h), tuna je vjerojatno i jedna od najskupljih riba na svijetu, a trenutni rekorder je 269 kilograma teška plavoperajna kraljica (honmaguro), prodana na najvećoj tržnici ribe na svijetu (Tsukiji fish market u Tokiju), kroz koju dnevno prođe preko 40 000 znatiželjnika, za nevjerojatnih 565 000 € što će reć da je jedan kilogram stajao nešto više od 2100 eura, no teško mi je povjerovat' da je taj kapitalac završio na gradelama tim više što japanci preferiraju; maguro sashimi, sushi, tataki, ali o tome ćemo nekom drugom prigodom...i da ne zaboravim naglasiti, ako vas put ikada nanese u Tokyo, tj. čuveni Tsukiji fish market (uoichiba), bilo bi dobro znati da ne smijete: ulaziti u prostor koji je predviđen za ovlaštene osobe, unositi velike torbe, uvoditi djecu, uvoditi kućne ljubimce, pušiti, ući u cipelama s visokom potpeticom ili japankama (znam da je to sad malo glupo, mislim to da u japanu nemoš nosit japanke, al' jebiga, red je red...) i ono što je najvažnije, nemojte ništa dirati, niste kući, nije vaše...pa čak i onda ako imate toliko novaca da kupite ribu...

...najcjenjeniji i najukusniji dio tune (ako smo planirali roštiljati, a izgleda da jesmo) je panceta, to je onaj nešto masniji, potrbušni dio koji je baš kao stvoren za gradele, mada vjerujem kako nam niti ovi drugi dijelovi ne bi propali, pogotovo ako znamo da gotovo dvije trećine njezina tijela čine mišići...dobro je znati i to; da je meso tune zasitno, ali lako probavljivo, da sadrži manje masnoće nego svinjetina ili janjetina, a o govedini da i ne govorim, uz to je bogato omega 3 masnim kiselinama koje reduciraju loš, a povisuju dobar kolesterol, te je odličan izvor proteina, minerala i vitamina B...sve u svemu, tuna je vrlo kvalitetna i zdrava namirnica (pod uvjetom da niste trudni), a mi smo između bijele, prugaste i žutorepe, izabrali plavoperajnu tunu (pošto smo se jedino nje uspjeli dočepati), te je bacili na gradele pa kasnije poslužili zajedno s lešo blitvom, svježom salatom i naravno, vinom kojeg su donijeli dragi nam gosti...e pa dobar tek vam želim...


2 kg svježe tune...1 limun...3-4 režnja češnjaka...vezica peršina...maslinovo ulje...grančica svježeg ružmarina...papar...sol...

1 komentar:

  1. ...gle moj ex je bio kuhar...i to jako dobar kuhar...ja baš ne volim kuhati...ali bi ovu tunu jako rado probala kad bi je netko drugi napravio...odlični su ti recepti mada mi je zanimljivije pročitati priču uz recept kao i uvijek...

    OdgovoriIzbriši