...jeste li se ikada zapitali, zašto baš mali Joža, zakaj baš on ?!?...zakaj se je fant povzpel na podstrešje, kar pomeni...zošto se iskači vo tavanot iliti za koji se kaco maći uspeja na šufit...i dok je širem puku šufit puno poznatiji pod nazivom potkrovlje ili tavan, vjerujem da ostalo nema potrebe prevoditi...zapravo, sad više nije niti važno gdje se on to popeo, osim da se popeo, no najvažnije za nas i ovu priču je da se spustio, a spustil se je tek nakon što je smlavil jednu od one tri češnjofke koje je brižni japa još zimus obesil vu kleti pod strehu za: doktorja, vučitelja i mladoga popu (iako to baš nigdje u povijesnim dokumentima nije zapisano, suseda Bara ga je kakti videla, kak onak sav zmazan, guta klobasu mladog pope) pa se tako naš Joža umjesto sa češnjovkama, spustio sa svinjskom glavom...mislim, sa svinjskom glavom u rukama...je li ovo jedna vura, bome je to jedna...
...ali nije se Joža, bogati popeo (tamo di se već popeo) zato kaj si je umislil da je Betmen ili Spajdermen, niti kaj je bil ufuran kak ti Zagor (aha, dobro ste pročitali, Zagor Zagor, ne Zagorec), niti zato što je zabrijao da je nenadjebiv, nenadjebiv poput Norisa Čaka, nije se popeo ni zato što je bio najveći od svih sinova (barem se onda tako pričalo), najveći sin svih naših naroda i narodnosti...popeo se zato jer je bio gladan, a kad si gladan, nisi svoj (veli ona reklama)...braća i sestre su plakali, nešto se pod hitno trebalo poduzeti, a Joža je upravo u takvim situacijama bio najprisebniji (kao i onomad kada se rušio most na Neretvi) i dosjetio se, dosjetio se da ima svinjsku glavu, a osim što je imao svinjsku glavu, imao je i vrlo jasnu viziju...što, gdje, kako, kada i kome treba skuhati...
...pošto ja nemam svinjsku glavu, odlučio sam se za svinjsku koljenicu, tj. buncek (onaj dio između buta i nogice), koju kao sušeni i dimljeni proizvod možemo još pronaći i pod nazivom kraćica (onaj dio između plećke i nogice), a razlikuju se po tome što je buncek mesnatiji i sočniji od kraćice koja je manja, koščatija, ali zato i jeftinija, no kako god da se zvalo to nešto, buncek, koljenica ili kračica, mi ćemo to nešto pripremit u kombinaciji s kiselim kupusom, a kako drugačije...mada postoji mnoštvo recepata i načina pripreme svinjske koljenice, izabrali smo onaj najjednostavniji, "seljački" način, što ne znači da će naše jelo biti manje ukusno od ostalih jela; kao što su: zapečena svinjska koljenica s kiselim kupusom, svinjska koljenica ispod peke, pečena svinjska koljenica s povrćem, svinjska koljenica kuhana zajedno sa suhim fažolom tj. grahom ili pak schweinshaxe; tradicionalni bavarski specijalitet, neizostavni segment najveće pučke veselice na svijetu, oktoberfesta...dakle, neka interakcija započne...jesu l' ovo dva pandura, bome su to dva..
...u dublji lonac ubacimo buncek koji smo predhodno dobro oprali pa mu dodamo kiseli kupus (ribani i/ili rezani) kojeg smo isprali u hladnoj vodi, a isprali smo ga zbog toga, da nam jelo ne bi bilo prekiselo ili preslano, zatim u lonac dolijemo vodu, ali tek toliko da voda prekrije buncek pa nastavimo redom ubacivati...nekoliko zrna crnog papra, na listiće izrezan češnjak, dimljenu crvenu papriku (slatku), tucanu crvenu papriku (ljutu), jušnu kocku, žlicu konzerve od rajčice i nekoliko komda dimljene slanine ili pancete, dimljene kosti, usitnjeni peršin, lovor, potom sačekamo da zakuha pa smanjimo vatru te sve zajedno kuhamo oko dva i pol sata...i da ne zaboravim, u ovom slučaju se nemojte ravnati po onoj formuli da se buncek, ako je težak kilu, treba kuhati sat vremena, a ako ima kilu i pol, sat i pol vremene jer buncek se kuha sve dok se meso ne počne odvajati od kosti...pred sam kraj, možete dodati i malo vlasca, no ne da bi vas čuvao od prokletstva i magije već da bi obogatili okus jelu, a onda; buncek i kiseli kupus poslužimo zajedno s kuhanim krumpirom ili žgancima/palentom/purom...i ako vam netko slučajno kaže da je buncek s kiselim zeljem, pripremljen na ovakav način tipično zagorsko jelo, nemojte mu povjerovati, tip lupa gluposti jer buncek se na ovaj način priprema čak i u darkwoodu...
...nego, kad već spomenusmo vlasac, bilo bi dobro napomenuti; da se ne trebate previše obazirati ili bolje rečeno, ne trebate se sad zamarati onim narodnim vjerovanjima prema kojima je zla domaćica; ona domaćica ispred čije kuće brzo raste vlasac, no ako vas ipak smetaju takve priče, e onda vi vaš vlasac presadite, tamo negdje iza kuće, van vidokruga znatiželjnih štovatelja vlasca, samo pazite da to ne učinite za vrijeme padajućeg mjeseca već gledajte da to bude za punog mjeseca, tako bar vele one upućene i iskusne, dobre domaćice kojima je baš istinski stalo do onoga tko će što mislit' ili nedajbože reći...jesu l' ovo ženske gaće, bome su to ženske gaće, jesu l' ovo vel'ke daće, bome mi je rekla daće..
...ovako pripremljen buncek s kiselim zeljem je baš tipično "zagorsko" jelo koje btw. ne spravlja Zagor, a ni Čiko Felipe Cayetano Lopez Martinez Gonzales, već ga pripremaju Zagorci i koje osim što je ukusno, nije zahtjevno, tj. ostavlja vam dovoljno vremena i prostora za obavljanje ostalih kućanskih poslova kao što su: okidanje selfija i mećanje istih na fejsbuk, tviter ili instagram...i samo još da napomenem, kako ona Marija Jurić, nije niti mama, a niti sestra od Zagora, nije mu ni rod ni pomoz' bog, ali je (osim što je najčitanija hrvatska književnica, bila i profesionalna novinarka, politička novinarka, a ujedno i urednica dvaju ženskih časopisa), jedna od; ako ne i prva influencerica ovijeh prostora...u jednom od svojih časopisa izbacila je recept za punjenu božićnu puricu koja također nema nikakve veze s našim buncekom...je li ovo jedna pura, bome je to jedna...
...ali nije se Joža, bogati popeo (tamo di se već popeo) zato kaj si je umislil da je Betmen ili Spajdermen, niti kaj je bil ufuran kak ti Zagor (aha, dobro ste pročitali, Zagor Zagor, ne Zagorec), niti zato što je zabrijao da je nenadjebiv, nenadjebiv poput Norisa Čaka, nije se popeo ni zato što je bio najveći od svih sinova (barem se onda tako pričalo), najveći sin svih naših naroda i narodnosti...popeo se zato jer je bio gladan, a kad si gladan, nisi svoj (veli ona reklama)...braća i sestre su plakali, nešto se pod hitno trebalo poduzeti, a Joža je upravo u takvim situacijama bio najprisebniji (kao i onomad kada se rušio most na Neretvi) i dosjetio se, dosjetio se da ima svinjsku glavu, a osim što je imao svinjsku glavu, imao je i vrlo jasnu viziju...što, gdje, kako, kada i kome treba skuhati...
...pošto ja nemam svinjsku glavu, odlučio sam se za svinjsku koljenicu, tj. buncek (onaj dio između buta i nogice), koju kao sušeni i dimljeni proizvod možemo još pronaći i pod nazivom kraćica (onaj dio između plećke i nogice), a razlikuju se po tome što je buncek mesnatiji i sočniji od kraćice koja je manja, koščatija, ali zato i jeftinija, no kako god da se zvalo to nešto, buncek, koljenica ili kračica, mi ćemo to nešto pripremit u kombinaciji s kiselim kupusom, a kako drugačije...mada postoji mnoštvo recepata i načina pripreme svinjske koljenice, izabrali smo onaj najjednostavniji, "seljački" način, što ne znači da će naše jelo biti manje ukusno od ostalih jela; kao što su: zapečena svinjska koljenica s kiselim kupusom, svinjska koljenica ispod peke, pečena svinjska koljenica s povrćem, svinjska koljenica kuhana zajedno sa suhim fažolom tj. grahom ili pak schweinshaxe; tradicionalni bavarski specijalitet, neizostavni segment najveće pučke veselice na svijetu, oktoberfesta...dakle, neka interakcija započne...jesu l' ovo dva pandura, bome su to dva..
...u dublji lonac ubacimo buncek koji smo predhodno dobro oprali pa mu dodamo kiseli kupus (ribani i/ili rezani) kojeg smo isprali u hladnoj vodi, a isprali smo ga zbog toga, da nam jelo ne bi bilo prekiselo ili preslano, zatim u lonac dolijemo vodu, ali tek toliko da voda prekrije buncek pa nastavimo redom ubacivati...nekoliko zrna crnog papra, na listiće izrezan češnjak, dimljenu crvenu papriku (slatku), tucanu crvenu papriku (ljutu), jušnu kocku, žlicu konzerve od rajčice i nekoliko komda dimljene slanine ili pancete, dimljene kosti, usitnjeni peršin, lovor, potom sačekamo da zakuha pa smanjimo vatru te sve zajedno kuhamo oko dva i pol sata...i da ne zaboravim, u ovom slučaju se nemojte ravnati po onoj formuli da se buncek, ako je težak kilu, treba kuhati sat vremena, a ako ima kilu i pol, sat i pol vremene jer buncek se kuha sve dok se meso ne počne odvajati od kosti...pred sam kraj, možete dodati i malo vlasca, no ne da bi vas čuvao od prokletstva i magije već da bi obogatili okus jelu, a onda; buncek i kiseli kupus poslužimo zajedno s kuhanim krumpirom ili žgancima/palentom/purom...i ako vam netko slučajno kaže da je buncek s kiselim zeljem, pripremljen na ovakav način tipično zagorsko jelo, nemojte mu povjerovati, tip lupa gluposti jer buncek se na ovaj način priprema čak i u darkwoodu...
...nego, kad već spomenusmo vlasac, bilo bi dobro napomenuti; da se ne trebate previše obazirati ili bolje rečeno, ne trebate se sad zamarati onim narodnim vjerovanjima prema kojima je zla domaćica; ona domaćica ispred čije kuće brzo raste vlasac, no ako vas ipak smetaju takve priče, e onda vi vaš vlasac presadite, tamo negdje iza kuće, van vidokruga znatiželjnih štovatelja vlasca, samo pazite da to ne učinite za vrijeme padajućeg mjeseca već gledajte da to bude za punog mjeseca, tako bar vele one upućene i iskusne, dobre domaćice kojima je baš istinski stalo do onoga tko će što mislit' ili nedajbože reći...jesu l' ovo ženske gaće, bome su to ženske gaće, jesu l' ovo vel'ke daće, bome mi je rekla daće..
...ovako pripremljen buncek s kiselim zeljem je baš tipično "zagorsko" jelo koje btw. ne spravlja Zagor, a ni Čiko Felipe Cayetano Lopez Martinez Gonzales, već ga pripremaju Zagorci i koje osim što je ukusno, nije zahtjevno, tj. ostavlja vam dovoljno vremena i prostora za obavljanje ostalih kućanskih poslova kao što su: okidanje selfija i mećanje istih na fejsbuk, tviter ili instagram...i samo još da napomenem, kako ona Marija Jurić, nije niti mama, a niti sestra od Zagora, nije mu ni rod ni pomoz' bog, ali je (osim što je najčitanija hrvatska književnica, bila i profesionalna novinarka, politička novinarka, a ujedno i urednica dvaju ženskih časopisa), jedna od; ako ne i prva influencerica ovijeh prostora...u jednom od svojih časopisa izbacila je recept za punjenu božićnu puricu koja također nema nikakve veze s našim buncekom...je li ovo jedna pura, bome je to jedna...
...i eto tako, na kraju smo još jednog originalnog seljačkog recepta, koji se naraštajima prenosio i to s koljena na koljeno, barem tako veliju oni stari zagorčanci...suha svinjska glava se stavi u kotao s vrućom vodom, uspe se malo brašna pa se sve to kuha oko dva sata...tako je to radio drug Joža (za prijatelje; drug stari)...naravno da mu braća i sestre, nakon što su se najeli tako da je sve pucalo, nisu uzeli za zlo to što ih je nedugo nakon žderačine skupila trihinela...ne, nisu mu zamjerili jer ipak je on bio; budući bravar, a ne fuckin' masterchef...je li ovo gladni popa, bome je to gladni popa, da l' on jaši pokraj plota...pokraj plota jaši popa, jedna pura, dva pandura, svakom dojde smrtna vura...dt...
1 buncek (cca. 2 kg)...1 kg kiselog kupusa (ribanog)...40 dag dimljene slanine...nekoliko suhih, dimljenih kostiju...1 glavica češnjaka...1 vezica peršina...crvena mljevena paprika (slatka dimljena)...crvena tucana paprika (ljuta)...2-3 lista lovora...1 žlica crnog papra u zrnu...1 žlica koncentrata rajčice...1 jušna kocka (povrtna)...sjeckani vlasac...sol (po potrebi)...
Sutra ide u lonac , bas na ovaj nacin.
OdgovoriIzbriši