...pohani žablji bataci i tartar umak...

 

...frankenstein vs. žablji bataci ?!...alessandro giuseppe antonio anastasio volta...no da ne bi došlo do zabune, moramo odmah napomenuti, kako sva ova gore navedena imena pripadaju jednoj te istoj osobi, tj. onom elektrostatičaru bez kojeg bi čitanje (konkretno ovoga recepta) s vašeg prijenosnog računala, laptopa, notebooka, netbooka, ultrabooka, tableta, androida ili čak najobičnijeg mobitela, bilo nezamislivo, a zašto nezamislivo...pa upravo zato jer je spomenuti čiko izumio bateriju, tj. niz spojenih galvanskih elemenata koji kemijsku energiju pretvaraju u električnu, no ne bi čika volta taj svoj elektrostatički stup nikad složio da nije bilo barba galvanija, zapravo galvanijevog maštovitog kuhara, koji se baš tog maglovitog ponedjeljka (06. studnenog, godine Gospodnje 1780.) odlučio za pripremu netom nabavljenih žabljih; krakova/bataka/nožica...quindi, cosce di rana...

...luigi galvani, potomak bolonjskog zlatara domenica i četvrte mu žene barbare, nije pripadao aristokratskom društvu pa je karijeru morao započeti studirajući teologiju, no ubrzo se uspio prebaciti na studij medicine, završiti ga i tako postati liječnikom, postati profesorom praktične anatomije, postati priznatim kirurgom, postati fizičarem, postati znanstvenikom, ma svaštanešto je naš luigi uspio postati, što nam samo potvrđuje onu teoriju, kako se trud uvijek isplati...dobro sad, možda ne baš uvijek, luigi je primjerice umro u 61. godini poput većine velikana; siromašan, u bratovoj kući, prosinca mjeseca 1798. sjebala ga kurva politika, nije se želio prikloniti napoleonu i zakleti se na lojalnost (btw. u to doba je sjeverna italija bila pod francuskom okupacijom) zbog čega je i dobio pedalu s bolonjskog sveučilišta, a to je zapravo bio početak njegovog kraja, samo što on to tada, izgleda još nije znao...uzalud mu sva ona bioelektrična sila kad...povero luigi...

...profesore, profesore, pogledajte što sam nam danas pribavio za ručak...uzbuđeno je vikao galvanijev kuhar ulazeći u laboratorij...i taman kada je želio pokazati što je donio, svežanj u kojem su bili zamotani žablji bataci se raspao, bataci se rasuli po radnom stolu (na kojem je galvanijev asistent upravo izvodio eksperiment sa statičkim elektricitetom) i pokrenuli lavinu neobičnih reakcija...asistent je sasvim slučajno, metalnim skalpelom dodirnuo žablji batak, dok je ovaj bio u doticaju s drugim metalom što je istog trena izazvalo, ne samo trzanje žablje nožice i iskru na električnoj spravi koja se nalazila na radnom stolu već i veliko zaprapaštenje galvanija, a bogami i galvanijevog kuhara, koji se brže-bolje bacio na "hvatanje" preostalih žabljih krakića jer mu se u tom trenu činilo da bi isti mogli, ne samo odskakutati već i preskočiti ručak, ni ne sluteći da je baš on taj, koji je indirektno, otkrio bioelektricitet, ma što god to bilo... 

...skupivši na brzinu, sve one naokolo razasute krakove koje je nekako uspio pohvatati, zbunjeni kuhar je istog trena odlučio žablje nožičice (da se više ne bi trzale ili da ne bi odlutale, tamo negdje) izolirati, tj. "obući" u pšenično brašno, razmućena kokošja jaja i krušne mrvice jer je negdje načuo da je prezla vrlo dobar izolator pa stoga ni mi nećemo previše eksperimentirati, već poput njega učiniti nešto slično...brašno pa jaje pa prezla...

...dunque...žablje batake/batkove/batke ili krakove/krake ili nožice/noge (ma kako god ih mi nazvali), najprije operemo u hladnoj vodi pa nježno posušimo, zatim ih pokapamo s nekoliko kapi limunovog soka te popaprimo, potom uvaljamo u brašno pa umočimo u razmućeno jaje (koje smo posolili i dodali mu sasvim malo mlijeka), pospemo prezlom u koju smo umiješali dvije žlice izribanog parmezana...e sad, ne bi bilo loše kada bi nam se pri ruci našlo brašno od slanutka, što će reći čičvade/nauta/leblebije...znam, skupo je jebiga, kilogram stoji preko četrdeset kuna, a za tu lovu kod lokalnog mlinara možete dobiti čak više od 10 (deset) kilograma bilo kojeg drugog brašna prema vašem odabiru (pšeničnog/integralnog/raženog/kukuruznog/ječmenog) pogotovo ako u mlinicu uletite sa svojom vrećom i dvije-tri hladne pivuše, možda bocom domaće brlje ili jednostavno ponesite litru i litru jerbo, nije mlinar sitničav tip...nikad bio...bar koliko se ja sjećam...

...dakle, tako panirane nožice pržimo u ne odveć vrućem ulju (maksimalno 170°c) sve dok ne poprime onu prekokrasnu zlatno-žutu boju, a zatim ih odlažemo na papirnatu salvetu koja će upiti višak masnoće pa poslužimo uz kriške svježeg limuna i naravno, tartar umak koji pripremamo na slijedeći način...u već pripremljenu domaću majonezu ubacujemo redom: protisnuti režanj češnjaka, fino usitnjenu ljutiku, dva do tri sasvim sitno sjeckana kisela krastavca, desetak usitnjenih kapara, tri do četiri usitnjena slana inćuna, sitno kosani kopar, sitno kosani svježi peršin, malu žličicu senfa, svježe mljeveni šareni papar, jednu jušnu žlicu limunovog soka i prema potrebi (za razrijediti umak) malo suhog bijelog vina...važno je znati, da omjer sastojaka ovisi isključivo o vama... 

...žablji bataci spadaju u onu skupinu jela koja se poslužuju bez pribora za jelo, jedu se prstima, onako zdravoseljački i ako ih do sad niste probali, uvelike bi mogli promijeniti vaše mišljenje i vaš stav o njima kao takvima...a sve one fine gospođice (velim fine, jer se u ovakvim slučajevima najčešće radi baš o njima), koje niti u ludilu takvo nešto ne bi okusile, a kamoli utrpale u usta (pošto im i sama pomisao da bi one "to" morale dirati usnama stvara nelagodu) bi se mogle iznenaditi, dok bi one druge, koje su prevelikih očekivanja, mogle ostati pomalo razočarane, bez obzira što su od nekih svojih frendica čule kako je to baš...a da li je i što to točno princeza progutala, nakon što ga je poljubila, dok je ovaj još bio žabac ružni, vjerojatno znaju samo Tijana, Naveen i braća Grimm...

...i na kraju, moram reći kako se neke nepravde kad-tad isprave pa su tako po luigiju galvaniju, osim galvanskih elemenata i galvanizacije, ime dobili: galvanometar (uređaj za mjerenje slabih struja i napona), galvanska struja (oni koji su ikad bili na fizikalnim terapijama znaju o čemu je riječ) te jedan mjesečev krater...neki kažu da je čak i mary shelley (britanska spisateljica) bila inspirirana navedenom galvanijevom epizodom kada je 1818. napisala roman pod nazivom frankenstein ili moderni prometej, koji se ujedno smatra prvim djelom znanstvene fantastike uopće...frankenstein vs. žablji bataci !?...dt...

žablji bataci 

1/2 kg očišćenih žabljih bataka...50 g brašna (od slanutka)...2 jaja...mlijeko...50 g krušnih mrvica...ribani parmezan...1 limun...ulje...sol...papar...

tartar umak

200 g majoneze...1 režanj češnjaka...2 manje ljutike...3 kisela krastavca (manja)...10-ak kapara...3-4 fileta slanih inćuna...1 žličica senfa...1 vezica peršina...kopar...1 jušna žlica limunovog soka...suho bijelo vino...šareni papar...