...oči moje mile, jes'l ti meni gladan srićo, aj' da tebi tvoja baba napravi jedan sengić, od parizera...to babino pitanje zapravo nije niti bilo pitanje, ali mi je bilo upućeno redovito, gotovo svakoga dana između 15-16 sati po lokalnom vremenu, osim nedjeljom...i dok bi mi pružala sengić koji je bio sklepan od nešto manje kruha, a puno više parizera, koji je stršao na sve strane i ispadao pri svakom novom zagrizu, izrecitirala bi baba onu svoju prigodnu: evo ranko bake svoje, 'vakog još nisi kusa, 'vakog ni tito nema za večeru...bio sam tada još klinac, ali sam nekako znao (bez da je to baba rekla naglas), da tito 'vakog sigurno neće kusat za večeru, e neće nedilje mi svete...bidna baba nije znala da parizer nema apsolutno nikakve veze s Parizom (kao što bi se prema nazivu dalo naslutiti), već sa Berlinom gdje se parizer, ničim izazvan, pojavio sredinom XIX. stoljeća pod nazivom pariserwurst, što znači da...eee da je baba to znala, ne bi nas svaki dan, osim nedjeljom i blagdanom šopala parizerom (nedjeljom, blagdanom i u vrijeme državnih praznika baba bi dilala parizer s povrćem), već bi bili prisiljeni žvakati pršut i to onaj didovski, lanjski...
...sjećate li se onog događaja iz 1762. kada je grof montagu usred partije...u to je partija bila još se priča o njoj, kibiceri u transu, ladan probija znoj, na stolu kamara para da ne spominjem broj i pozvao je konobara na 18 mrtav ladan john montagu, starog edwarda sin...kibiceri se zaklinju da je john naručio nešto što do tad još nije postojalo, naručio je medium-rare roast beef između dva dijeljenja, tj. naručio ga je između dvije fete/lande/šnite/kriške kruha, tip je naručio sendvič; jebeni sendvič i to samo zato da prstima ne bi zamastio karte ili propustio dijeljenje...nedugo nakon toga, montagu je dobio i titulu: 4. earl of sandwich...no naš grof od sendviča je imao i mnoštvo drugih titula; bio je državni tajnik, bio je zapovjednik kraljevske ratne mornarice, bio je glavni upravitelj britanske pošte, političar i kockar; upamćen po fuckin' sandwich-u...i ako su lagali mene i ja laž...
...i gdje sam ono stao, aaaaa sengić...danas ćemo složiti jedan od najpoznatijih sendviča na svijetu, a to je hrskavi gospodin (croque monsieur), složio bi ja i hrskavu gospođu, da imam jaja...no dobro sad, za razliku od čuvenog babinog sengića, ovaj će imati nekoliko komponenata više: rustikalni kruh, maslac, zrnati senf (dijon), peršin (francuski, a nego kakav drugi), estragon (sušeni), 3 vrste sira (gruyère, cheddar, parmigiano reggiano), 2 vrste šunke (seljačka, dimljena) i mornay umak (skriva se tu negdje pod kodnim imenom morany), a za one koji su pratili na satu, to ne bi trebao biti problem, bešamel sa sirom...
...montagu među svjetinom i nije bio baš neki omiljen lik bez obzira na taj njegov sasvim slučajan doprinos svjetskoj gastronomiji, kibici vele da mu je kocka bila najmanji porok i da je lik zapravo bio pravo sme...no postavlja se jedno sasvim logično pitanje: ako je on kao naručitelj prvog sendviča u povijesti ponio titulu; fourth earl of sandwich, jebote tko su onda ona trojica, koja su prije njega nosili identičnu titulu earl-a od sandwich-a, samo s drugačijim predbrojem...no kibici se kunu da je prvi grof od sendviča bio upravo john-ov otac edward montagu, nema šta, čovjek je definitivno bio ispred svog vremena...
...let's cook...trebat će nam umak, mornay naravno, a da bi dobili mornay sauce najprije ćemo napraviti klasični bechamel...na laganoj vatri rastopimo maslac pa čim se maslac počne pjeniti, dodajemo mu glatko brašno te započinjemo miješati na niskoj temperaturi idućih 20-ak minuta, važno je znati da je idealan omjer maslaca, brašna i mlijeka 1:1:10 (50g maslaca, 50g brašna, 5dcl mlijeka)...nakon dugih 20-ak minuta, u maslac i brašno (postepeno u 5-6 navrata) dolijevamo mlijeko koje ne smije biti hladno pa nastavljamo s miješanjem sve dok umak ne dobije onu zadovoljavajuću teksturu, što znači da treba biti sjajan, gladak (bez grudica) i toliko gust da kada ga miješamo za kuhačom ostaje brazda koja se polagano zatvara...pred sam kraj, umak začinimo svježe izribanim muškatnim oraščićem i svježe mljevenim bijelim paprom dok sa solju treba biti malo oprezniji pošto će završni touch našem umaku dati neprikosnoveni kralj među sirevima, parmigiano reggiano, potom umak prekrijemo prozirnom folijom i ostavljamo da malo odmori...
...dok umak odmara, mi ne odmaramo već pripremamo fete kruha s kojih ćemo najprije odstraniti koricu koristeći se nožem, a zatim tostirati tako da ih ubacimo u pećnicu (koju smo prethodno zagrijali na 200°c) na nekih 5 minuta tj. dok ne navuku onu zlatnu boju, kad već nemamo toster pri ruci...nakon što smo kruh tostirali, uzimamo prvu krišku pa je lagano premažemo tankim slojem maslaca, zatim preko maslaca pospemo malo suhog estragona, a preko estragona, također u tankom sloju razvučemo dijon zrnati senf, onda slijedi gruyère, švicarski sir koji na senf možemo položiti kako god nam odgovara (kao fetu u komadu, iskidan na komadiće ili malo krupnije izriban), na sir potom stavljamo jednu žličicu mornay umaka, razvučemo ga pa to prekrijemo fetom domaće ili seljačke šunke, na šunku stavimo žličicu umaka, također ga razvučemo pa prekrijemo dimljenim sirom (cheddar), a preko tog dimljenog sira, naravno ide dimljena šunka pa opet žličica umaka pa feta dimljenog sira pa feta seljačke šunke pa umak pa gruyere i na kraju sve to prekrijemo s onom drugom fetom kruha koju smo premazali jednako kao i prvu...
...pećnica, ako je nismo dirali i dalje šiba na 200°c i dobro da je tako jer ćemo upravo na toj temperaturi završiti naše sendviče, no najprije pleh na koji ćemo ih staviti prije nego ih ubacimo u pećnicu, prekrijemo papirom za pečenje pa na njega slažemo sendviče, na sendviče bacimo još po jednu jušnu žlicu umaka (ne škrtarimo), razvučemo ga, pospemo mješavinom dvaju sireva (gruyere, parmigiano reggiano) zatim sve zajedno uguramo u zagrijanu pećnicu na nekih 15-ak minuta...nemojte sad da vas muči to što možda nećete moći toliko zinuti da bi ga zagrizli jer ovaj sendvič se ne drži u rukama, ovaj sendvič se napada s priborom za jelo (vilica-nož) jer to nije onaj običan, babin sengić, ipak je to; kao što nam i samo ime govori: gospodski, gospodski sengić pa bi se shodno tome prema njemu trebali odnositi upravo onako kao što to i dolikuje...gospodski, a kako drugačije...
...nakon što bi pojeo sengić od parizera, baba bi uzela traversu/traveršu/pregaču/kecelju/šurec/fertun/šircl/zapregaču, stavila njezin rub na vrh svojega jezika, dobro ga nasupala slinom i obrisala me njime oko usta ili bi samo pljunula na svoj palac i njime pokupila sve one sengićke mrvice koje su mi zapele na rubovima usana, e pa koga je baba barem jednom tako obrisala traversom ili palcem, taj bi postao imun na sve dječje, a kasnije i one druge bolesti i ne, nije tome trebalo cjepivo protiv covida-19, covida-17, a bogami ni covida 11, tome ni Vlad Tepeš nije mogao ništa, taj je bio zaštićen od svih onih čaranja, uroka, magije (bilo koje boje), svakog zla i nesreće, taj je bio...anyway, dobar tek želim...
Nema komentara:
Objavi komentar