nedjelja, 30. rujna 2012.

...ajvar...

 
...Filp je napustio Olimpiju, no da budem malo precizniji...filip II. makedonski, napustio je epirsku princezu olimpiju pa uletio u euridikin zagrljaj...vjerojatno nikada nećemo saznati, jeli on to učinio zbog njezinog imena (stara majka se također odazivala na ime euridika /edipov kompleks isključen/) ili zato što je ova potonja pravila bolji ajvar od gospođe olimpijade...doduše, takvo što nikada nije potvrđeno, ali ni demantirano pa je za vjerovat kako s tim nikada nećemo biti na čistu...no bilo kako bilo, filip je (uostalom kao i sve velike face) svoju ljubav platio glavom ili kako bi zlobnici rekli...ajvar ga došo glave...btw. naokolo se šuška, kako je njegova likvidacija naručena upravo od strane ljubomorne olimpijade i njihovog sina aleksandra makedonskog (за пријатели само Александар Велики) koji je ubrzo nakon toga i zasjeo na prijestolje...

...Filip je napustio Olimpiju, no da budem malo precizniji...mladi bosanskohercegovački košarkaš po imenu filp (prezime poznato redakciji), napustio je ljubljansku olimpiju i vratio se u zavičaj...takoj sem si pomislil, a da nije i ovaj otišo zbog ajvara, jer...prolazi sve, sva ljeta, zime sve, al ljubav prema ajvaru zar ne, nikada neće proć...(eh, dobri stari jimmy)...no filip II makedonac i filip krilni centar bosanac baš i nisu imali previše toga zajedničkog osim što su obojica bili u vezi s olimpijom i gajili ljubav prema domaćem, izvorno-makedonskom ajveru, koji je danas zaštićen (e sad mi ovo nećete vjerovat) pod imenom ajvar i to kao autohtoni slovenski proizvod...hm...zahvaljujući olimpiji, valjda, ne vem...

...dakle, ovo što ćemo danas pripremati nije ni makedonski (iako moramo priznati da mu je najsličniji) niti srpski, ni bosanski, a ponajmanje slovenski...ovo je jednostavno, moj ajvar, samo što nemam para, a i prekasno je da ga zaštitim...no ajmo mi polako početi, jer za ovo će nam trebati malo više vremena...

...makedonske, crvene rog paprike, najprije operemo i dobro posušimo (to je vrlo bitno) zatim ih stavljamo na roštilj ili u zagrijanu pećnicu te ih pečemo sa svih strana i to na najvećoj temperaturi (250° c) sve dok im kožica djelomično ne potamni i ne počne se odvajati...tako pečene paprike stavljamo u najlon vrećicu ili prigodnu plastičnu posudu sa poklopcem te ih pustimo da se pare najmanje pola sata kako bi ih kasnije lakše gulili ...pečene paprike očistimo od košpica/koštica/špica (ako to već nismo učinili prije samog pečenja što i preporučam) i sa njih u potpunosti odstranimo kožicu pa ih ostavimo da se ocijede...ako imamo puno paprika, najbolje bi ih bilo ispeći navečer i pustiti da se cijede preko noći, sve do sljedećeg jutra...balancane također ispečemo (u komadu) pa kada se malo ohlade, ogulimo ih i ocijedimo...time smo završili s onim najmržim i najdosadnijim dijelom posla koji je vezan uz pripremu ajvara...

...pečenu, oguljenu i ocijeđenu papriku meljemo (najbolje na ručnoj mašini za meso) naizmjence s balancanama, češnjakom i ljutim feferonima...u prikladnu posudu ulijemo pola pripremljenog ulja pa mu dodamo samljevenu smjesu i sol, sačekamo da zakuha, zatim smanjimo vatru i uz neprekidno miješanje kuhamo oko dva sata, povremeno dolijevajući ostatak ulja i (po potrebi) soli, pazeći pritom da nam se ajvar ne uhvati za dno posude...ajvar je gotov kada tekućina iskuha i kad za kuhačom prilikom miješanja ostaju "brazde" tj. vidljivi tragovi...staklenke koje smo dobro oprali i sterilizirali (oko pola sata na 100'c) vadimo iz pećnice pa u njih krcamo (skroz do vrha) vruć ajvar pazeći pritom da nam staklenke budu dobro popunjene, tj. da u njima ne ostane praznine...kad smo sve staklenke napunili i zaklopili, okrećemo ih naopako (poklopac prema dolje) i vraćamo u isključenu pećnicu koju smo prethodno zagrijali na nekih 120'c te ih tamo ostavljamo preko noći...drugi dan, kada ih izvadite, možete s njima što god hoćete...

...potiče li paprika iz uprženog ajvara ljude na agresiju ili samo djeluje poticajno na osvajačke ambicije pojedinca kao takvog, e to vam zaista nebih znao reći, možda potiče i jedno i drugo, a i ono treće (skok u obrani), ali zato znam, da su makedonci, barem oni koje ja poznajem, svi odreda miroljubivi i da puno vole ajvar...uzmemo li u obzir stečeno iskustvo s makedoncima, doći ćemo do zaključka kako filip II baš i nije nešto pretjerano trošio ajvar, no u svakom slučaju, trošio ga je više od aleksandra velikog slovens. upsss... makedonskog...dobar vam tek...



15 kg. crvenih paprika (rog)...5 kg. patlidžana (balancana)...3 glavice češnjaka (srednje veličine)...3-4 ljuta feferona (veličine 20-ak cm.)...9 dcl. suncokretovog ulja...3 dcl. maslinovog ulja...3-4 jušne žlice soli...svježe mljeveni papar...