subota, 6. srpnja 2013.

...chicken wings...

 
...recimo, da ste kao i obično zahrkali ispred teveja, upaljenog naravno...to je ok, to se svima dešava, pogotovo nakon dugog i napornog dana...i dok premoreni džonjate (snom pravednika što se i podrazumijeva) do vas odnekud dopire milozvučan glas, bariton koji vam kazuje kako cayenne ima minimalno 30 000...tamo nečega...ako ste zaljubljenik u Porsche vjerojatno ćete nastaviti sanjati kako Team von deutschen Experten, frizira vaš san i diže mu okretaje sa 6700 na vrtoglavih 30000 o/min. ostavljajući tako iza sebe čak i bolide formule1 koji su se nekoć (prije ograničenja na 19000) vrtjeli preko 20000 puta u minuti i to s lakoćom koja zapanjuje...nego, reče li onaj odnekud dopirući glas; Porsche Cayenne ili samo cayenne...pitam jer nije baš lako u polusnu razlikovati malo od velikog slova...

...svi znamo tko je bio Abraham Lincoln (za one koji ne znaju, to je onaj lik s novčanice od 5 američkih dolara), no nisam baš siguran da svi znaju tko je bio Mr. Wilbur Lincoln Scoville, a bio je...beba s nenavršena tri mjeseca, koja je te proljetne večeri (oko 22 sata  i 13 minuta) čvrsto spavala u svojoj kolijevci, dok je njezin stariji prezimenjak (ne sluteći ništa) gledao svoju posljednju kazališnu predstavu (Our American Cousin)...i sad se vi pitate, kakve veze imaju jedan s drugim...skoro pa nikakve, osim što su obojicu ponekad znali zazvati: ej Linkolneee...i što su obojica bili poznati amerikanci, a sad kome i koliko poznati to je već nešto drugo...

...nego, znate li što je to organoleptička kontrola...e to vam je ono kad sa jezikom i kad svaštanešto, ma znate, znam da to znate...zapravo sam htio reći, kako je nedavno (a to nedavno je bilo 2012. godine) "proslavljena" stogodišnjica toga...naime, prije nešto više od sto godina, po prvi je put svijetu predstavljen...Scoville-ov organoleptički test, kasnije poznat i kao Scovilleova skala prema kojoj se mjeri pikantnost ljutih papričica...Wilbur je u slobodno vrijeme bio ljekarnik, urednik stručnog magazina, farmaceutski kemičar, sveučilišni profesor, kolumnist i još svaštanešto, je bio...no karijera mu kreće uzlaznom putanjom tek nakon (već spomenute) prezentacije, organoleptički test već tada dobiva ime po svom autoru, u čiju je čast posvećena i mjerna jedinica...scoville...

...primjerice, obična paprika sadrži 0 scoville jedinica, dok recimo Naga Bhut Jolokia (jedna od najpoznatijih papričica na svijetu, poznata i kao Ghost Pepper) s područja indijske regije Assam, može sadržavati i do 1 041 427 scoville jedinica...od nje je ljuća jedino Trinidad Scorpion koja ima prosječnu ljutinu od oko 1 463 700 scoville jedinica...

...Trinidad Scorpion Butch T. ujedno drži i Guinessov rekord kao najljuća papričica na svijetu...no mi danas nećemo koristit (a vjerojatno ni sutra) niti jednu od tih ekstremno ljutih paprika već ćemo se prikloniti kajenskoj paprici ili cayenne, koja sadrži minimum 30 000...heeej...pa zar nije o tome pričao i onaj, odnekud dopirući bariton...cayenne ima minimalno 30 000 scoville jedinica, a ne okretaja u minuti, kako se to činilo s kauča...

...ako se pitate, zašto baš kajenska, a ne neka druga papričica, odgovor je jednostavan... bez kajenske paprike nema ni vrhunskih "spicy buffalo chicken wings-a" koja ćemo mi pripremiti na već provjeren način...let's play...pileća krilca najprije operemo i posušimo, zatim ih prepolovimo i odstranimo im vrhove (to su oni špičasti dijelovi krilaca)...brašno, slatku mljevenu papriku, češnjak u prahu (granule), kajensku mljevenu papriku, papar i sol izmiješamo, zatim mješavinu stavimo u najlon vrećicu pa u istu tu vrećicu ubacimo i krilca, dobro protresemo vrećicu (nekoliko puta), potom krila izvadimo iz vrećice, te ih složimo na aluminijsku foliju, koju gurnemo u hladnjak dok ne zgotovimo umak...

...u prigodnu posudu stavimo otopiti maslac, čim se maslac počne topiti, dodajemo mu redom; chilli sos, slatku crvenu mljevenu papriku, kajensku mljevenu papriku, jednu jušnu žlicu jabučnog octa, dvije jušne žlice smeđeg šećera, nekoliko kapi tabasca, sol, papar i kečap...kad umak zakuha, mičemo ga s vatre...u zasebnu posudu ulijemo ulje i sačekamo da se zagrije na oko 180°c (važno je znati da ulje nikako ne smije biti hladno) ...krilca pržimo u dobro zagrijanom ulju 6 do 7 minuta, a zatim ih vadimo na rešetkastu podlogu, sačekamo desetak minuta da se ocijedi višak masnoće, ubacimo krilca u zdjelu, prelijemo ih umakom, a zatim zdjelu poklopimo i dobro protresemo...dec it...čikn vings...

...kada mi je my dear friend Chuck (ne Norris već onaj drugi Chuck) predložio, a bilo je to long time ago u Tampi na Floridi, da odemo na večeru u restoran, koji kao specijalitet kuće nudi pileća krilca, ostao sam malo paf...moram odmah priznati kako ništa posebno ni spektakularno tamo nisam očekivao, pošto (do te večeri) baš i nisam bio nešto lud za avijacijom, no stupivši u restoran prepun mlade piletine, počeo sam mijenjati mišljenje, a kasnije i neke navike...bataka i prsa je bilo na sve strane, a mi smo (onako za početak) odabrali, krilca...chicken wings with blue cheese and celery...a zašto sve ovo pričam, pa zato jer su krilca spremljena na gore navedeni način, "najbliža" onima iz tog restorana ...probajte, neće vam biti žao...dobar tek...




15-20 kom. pilećih krila...brašno...crvena mljevena paprika (slatka)...kajenska 
 mljevena paprika...češnjak (granule)...150 g. maslaca...chilli sos (slatki)...1 žlica jabučnog octa...2-3 žlice smeđeg šećera...tabasco...ketchup...1 l. suncokretovog ulja...sol...papar...