subota, 27. travnja 2013.

...pogača sa šparogama, pršutom i puinom...


...znate li kako možete najebat...doduše, najebat se možete svakako, no mislio sam, kako možete najebat na krajnje bizaran način...e pa evo kako, ovako...

...otkad su se švabe i partizani prestali natjeravat po šumama i gorama, lugar iliti šumar baš i nije imao nekog posla...pričao je meni onomad susjed janko, inače ponosni vlasnik partizanske zvijezde s srebrnim vijencem (ordenom pohranjenim u najdonjoj ladici iza svih onih starih čarapa na kojima su prsti odavno izvirili, ali je lastika još uvijek dobra pa ih je šteta bacit, a uz to janko je i emotivno vezan za neke od tih čarapa)...opkolimo ti mi njih, opkole ti oni nas, opkolimo mi njih, opkole oni nas, a onda naiđe šumar i sve nas rastjera, neke čak i istjera iz šume...i eto tako, od onda pa sve do nedavno, šume su zjapile prazne, švabe su otišle u schwabenland, strašni bedanec u disneyland, a partizani u pemziju, jedino je lugar (ako nije na pivi u obližnjoj gostionici) još uvijek na starom mjestu, u šumi, ali sad s nekim novim zadatkom, naredilo mu da fata berače šparoga...

...među aktivnim "krivoberačima" u zadnje je vrijeme sve više onih, lugaru već otprije poznatih faca, u prvom redu partizana, koji moraju nešto ubrat, da bi preživjeli...s druge strane, prednost partizana u odnosu na ostale berače je ta što poznaju teren, jer branje šparoga nije ništa drugo doli igra memorije (gdje ste ih ubrali lani, tu će te ih naći i ove godine, naravno, ako ih lani niste iščupali zajedno s korijenom ili ako vas ove godine već netko nije preduhitrio)...druga prednost partizana je ta što u dušu poznaju šumara i unaprijed znaju svaki njegov idući korak, znaju mu smjer kretanja, znaju princip rada... a švabe, što ćemo s njima, pošto se ulaskom u EU i švabama otvara mogućnost povratka u staru šumu, a samim tim i zauzimanje nekih važnijih geostrateških položaja...i eto sad lugaru opet, pune ruke posla...

...no pustimo mi na tren švabe, partizane, lugara i šparoge kojima ćemo se ionako vratiti malo kasnije i pozabavimo se ostalim sastojcima potrebnim za ovu našu pogaču...dakle, o pršutu (ako smo dobro pazili na nastavi) znamo, recimo sve, o šparogama, šparugama, šparglama, kukama, kalencu, mekostruku, belušu i vilinoj metli skoro sve, a o puini, što uopće znamo o puini ili skuti...

...paška puina je još jedan od vrhunskih dalmatinskih specijaliteta, no na žalost, puina je samo sezonski specijalitet, dostupan od veljače do sredine lipnja...sirutka koja ostaje pri proizvodnji ovčjeg sira se prokuha, zatim se stavlja u platno (pecu) i vješa dok se ne ocijedi, a kad iz sirutke istekne sva tekućina, možemo reći da smo dobili melem za jetru  i za cijeli imunološki sustav, da smo dobili proteinsko dijetni proizvod koji ne sadrži ugljikohidrate, da smo dobili...puinu...puinu, koja se u kombinaciji sa šparogama i pršutom slaže, kao messi s iniestom i xavijem...naravno da ćemo to iskoristiti i pripremiti pogaču, koja poprilično nalikuje onim puno poznatijim; viškim i komiškim pogačama...

...allora...brašno izmiješamo sa solju pa u sredini napravimo udubinu u koju ulijemo malo mlake vode u kojoj smo rastopili kvasac i šećer, zatim to pokrijemo i sačekamo da nam se digne...kvasac, of course...potom dodamo maslinovo ulje i ostatak vode pa umijesimo tijesto koje ostavljamo na toplom dok mu se ne udvostruči obujam, a nakon što se udvostručio, tijesto premijesimo i podijelimo na dvije kugle koje razvaljamo u željeni oblik, okrugao, pravokutan ili četvrtast, prema želji...dno pleha u kojem ćemo peći pogaču, premažemo maslinovim uljem, a zatim na njega stavimo jedan dio tijesta na koje potom slažemo; tanko rezani pršut, blanširane šparoge i razmrvljenu puinu pa sve to prekrijemo s ostatkom tijesta te pritisnemo krajeve da bi ih učvrstili i da nam se pogača nebi otvorila...gornju stranu pogače izbodemo na nekoliko mjesta vilicom i seveda, premažemo maslinovim uljem pa šutnemo u pećnicu koju smo zagrijali na 200°c ...nakon četrdesetak minuta, izvadimo pogaču, zamotamo je u krpu i pustimo da odleži nekih dvadesetak minuta...
 
...naravno da vama nitko ne brani brati šparoge, samo se trebate držati procedure i najprije ishoditi dozvolu (koju btw. nitko ne izdaje, no ne dajte da vas to omete)...nakon toga, sa stručkom netom ubranih šparoga odlazite u nadležnu upravu šumarije koja vrši očevid nad ubranim subjektima te pristupa prebrojavanju istih u svrhu naplate i to po cijeni od 50 lipa za komad iliti šparogu...e tu se sad vraćamo na početak ove priče, tj. na kako možete najebat...ne sluteći ništa, dežurnom botaničaru, inače magistru fitologije (koji se zbog nemogućnosti zapošljavanja u struci, preko kumičine, tj. njegovog tetka koji je neko vrijeme ljubovao sa sestrićem od lugarovog pašanca, zaposlio u šumariji) dajete na uvid svih 7 ubranih šparoga, očekujući da će vas to olakšati za 3 kune i 50 lipa, no vrag nikad ne spava pa tako ni botaničar koji između tih 7 šparoga (koje vama, baš kao i meni izgledaju isto) pronalazi...asparagus maritimus...zaštićenu vrstu šparoge koja vaš račun od 3 kune i 50 lipa diže na vrtoglavih 30 003,50 hrk...a to, što vi kao niti 99,8% berača ne uspijevate prepoznati zaštićenu šparogu vas ne opravdava i upravo zato najebaste, najebaste ko žuti...

...dakako, ovo je bila samo light verzija, a ona hardcore verzija je ako vas (dok vi šatro nezainteresirano šećete šumom) uhvate u krivoberu, s istom tom zaštićenom šparogom  u ruci...e u tom slučaju, gornjoj cifri slobodno možete nadodati od 1 000 pa do 7 000 hrk zavisno kakve ste taj dan sreće...stoga, ako ne pazite, pogača sa šparogama, pršutom i puinom bi vas mogla stajati preko 37 000 kuna pa ako tome još pribrojimo pršut, puinu, ulje, brašno...ode fünftausend ojro...no u svakom slučaju, dobar tek vam želim...



600 g. brašna...1 vrećica kvasca...0,5 dcl. maslinovog ulja...3 dcl. tople vode...1 žlica šećera...20 dkg. šparoga...20 dkg. pršuta...30 dkg. puine...sol...