...ramstek vulgaris...

...stvarno ne znam jesam li vam ovo već ispričao, no nema veze jer kad čovjek sam sebe hvali, onda nije na odmet da to ponovi više puta...hvaliti sam sebe ispravno je, a kuditi sebe ludost je...reče čovjek koji valjda zna o čemu priča, čovjek kojeg su neki proglasili najpametnijim likom koji je ikad kročio zemljom, istom ovom zemljom koju je upravo on postavio u samo središte svemira, čovjek koji kaže da se ljudsko znanje postiže najprije pomoću osjetnog iskustva i da bi bilo najbolje da ne radimo ništa, da ne govorimo ništa i da ne budemo ništa, ako želimo izbjeći kritiku, a to znači...nda, rump steak...

...već nakon četvrte pive, duboko zagledan u ramstek, kolega može (bez obzira što nije ni korizma ni pepelnica niti čista srijeda) započeti s jednom od onih prigodnih...Memento, carnis, quia pulvis es, et pulverem reverteris...što će reć' spomeni se ramsteče, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti...iz praha si nastao i u prah ćeš se vratiti pa ti sad vidi...a jesam li vam već pričao o svom kolegi koji je ostao zarobljen u srcu veselog i zbunjenog dječaka dizelaša, ponekad (baš ovako, kao i ovoga puta), potpno pogubljenog...kolega, ma samo sam sekundarno skrenuo pogled, reče on i dalje ne shvaćajući što se tu točno desilo, a to sekundarno, prevedeno s hrvatskog na njegov jezik znači; samo na sekundu, no na veliku žalost svih nas ostalih (koji smo čekajući ramstek najprije pojeli sav kruh, a potom i salatu), to sekundarno je bilo u pravom smislu te riječi jer koncentracija mu je bila usmjerena na tamo neki, sekundarni objekt...i to skroz...a tko to može razumjeti...

...nego, jel' to sad netko spomenuo ramstek...onaj komad goveđih leđa kojeg svaki pravi mesožder, mesožder vulgaris, koji bar malo drži do sebe i svog renomea, izuzetno cijeni i smatra ga ultimativnim, posebice kada je u igri jedan od ona prva četiri odreska koja se nalaze bliže vratu, a svaki od njih teži preko kilograma...što još znamo o ramsteku...pa znamo da se naslanja na biftek (samo ih T kost dijeli) i da bi u rashladnoj komori na 2°c uz koncentraciju vlage od 85% trebao provesti najmanje 4 tjedna kako bi sazrio i bio baš ono što i treba biti; maturo ramstek...nakon što je maturirao (dehidracijom izgubio na početnoj težini do 20%) cijena mu skače u tri pičk...ali ako ste dobri s onim kvartovskim mesarom, u što uopće ne sumnjam, onda nemate baš nikakvih problema jer on uvijek u svojoj savršeno rashlađenoj komori (u zamjenu za nekoliko savršeno rashlađenih piva) ima mjesto i slobodnu kuku za vješanje vašeg ramsteka, sve dok ovaj ne maturira ili dok mesaru ne uleti sanitarna...

...rumpsteak/rib-eye/tomahawk/t-bone/portehouse/fiorentina/sirloin/flank/bavette...razni odresci, koji osim već spomenutog suhog (dry aging) i još nespomenutog mokrog (wet aging) zrenja "podnose" i razne marinade, no dobro je znati da niti jedna marinada na svijetu neće od vašeg nejestivog odreska učiniti čudo, nou fakin vej...pravi alfa mesožder za pripremu zrelog, odležanog ramsteka koristi samo jaku vatru, ulje, krupnu sol i svježe mljeveni papar, a sve ostalo je samo...nema premazivanja senfom i sličnim proizvodima koji su izmišljeni samo da bi nam još dodatno ispraznili kasu, kao da već nismo dovoljno platili odreske, nema onog namakanja u alkoholu (whiskey/whisky/cognac/brandy) niti utrljavanja raznog začinskog bilja, posebice vegete i njoj sličnih proizvoda, nada/niente..

...evo, već sam zaboravio s čime sam se ono htio pohvaliti...e da, sjetih se...nema tome dugo kako sam sa svoja dva stručna suradnika posjetio jedan od najpoznatijih restorana u regionu (to se valjda sad tako kaže), ako ne i šire...restoran je nadaleko poznat upravo po ramsteku koji je vele, uzgojen na nji'ovoj livadi...ne govorim ništa, slušam i kontam, kol'ka to livada mora biti, jebem li ti livadu da ti jebem...a konobari, majstori od zanata, priređuju mali igrokaz, jedan (pretpostavljam ober ili za prijatelje sale) gura kolica na kojima se osim ramsteka nalaze popratni sadržaji, uključujući zapaljenu XXL prskalicu, a mi gledamo hoće li se oglasiti dojavljivač požara i s plafona svršiti po nama, ovaj drugi konobar, ovaj koji nije sale, ide iza saleta i klapara nekakvim zvonom, proizvodi buku, pretpostavljamo da je upravo to zvono visilo o vratu rahmetli krave i da joj se tim činom odaje svojevrsna počast, dolaze do našeg stola, cela kafana gleda u nas, sale mi viče: ti snimaj, zatim navlači rukavicu, reže ramstek, baca ga na ugrijanu podlogu, ramstek cvrči, sale ga zalijeva rastopljenim maslacem, punomasne kapljice špricaju po nama, po majicama, košuljama, hlačama, mi sretni, smijemo se, smrdimo po masnoći, jebemo sali majku (ali to tek kasnije)...sale je toliko ishvalio taj njihov ramstek, da mi nismo imali srca kazati muuuuuu, da mi nemamo livadu kojom bi trčale naše krave, ali da su naši ramsteci, oni ramsteci koje mi prpremamo, bar za level, ako ne i dva, bolji od ovoga kojeg nam je on dogurao, no sve da smo mu to i rekli, čisto sumnjam da bi nas doživio, jer jedino što sale uistinu doživljava je...napojnica/manča/bakšiš/trinkgeld...

...dakle, debljina ramsteka vulgaris, kojeg smo predodredili za gradele bi trebala biti ni više ni manje nego točno oko otprilike cca 4 cm. i to je prva stvar koju bi trebali znati, ako mislimo, a izgleda da stvarno mislimo...druga bitna stvar je da ramstek, nakon što ga izvadimo iz hladnjaka, zaspemo krupnom morskom solju (bez obzira što smo toliko puta čuli da se ramstek soli tek nakon pečenja, no nije bed, posolit ćemo mi njega i nakon što ga ispečemo) i ostavimo na sobnoj temperaturi idućih sat vremena...treća, vrlo bitna stavka je vatra, gradele/roštilj/grill/barbecue zagrijemo do boli, što znači da se bez zaštitne rukavice ni ne pomišljamo približiti mjestu radnje...četvrto što je bitno je to, da (ovisno o nijansi ružičaste koju želimo postići) ramstek pečemo; četiri minute s jedne strane i dvije do tri minute s druge strane, ako želimo da bude skoro srednje pečen ili što bi oni koji se prave englezi rekli; medium rare (unutrašnja temperatura mesa je u tom slučaju 60°c)...peta, ne manje važna stvar je ta; da se ramstek okreće samo jednom i da prilikom tog okretanja koristimo lopaticu ili špatulu, nikako vilicu/viljušku/pirun pošto se ramstek prilikom pečenja, niti bode, niti pritišće...šesto; kada smo ramstek okrenuli, pazimo da ga ne stavljamo na isto ono mjesto na kojem je do tad ležao na gradelama, već na mjesto do tog mjesta, koje je do tada bilo prazno i koje je bolje zagrijano...sedmo; nakon 6-7 minuta pečenja, ramstek skidamo s gradela, stavljamo ga u pliću, zagrijanu posudu (nikako hladnu), na njega stavimo kocku maslaca, začinimo krupnom morskom solju, svježe mljevenim paprom, poklopimo posudu, odložimo je na toplo mjesto (negdje pored gradela) i ostavimo da odmori točno onoliko dugo, koliko smo ga pekli, znači 6-7 minuta...ako pri ruci nemate odgovarajuću posudu s poklopcem, ramstek možete, nakon što ga skinete, začiniti i zamotati u aluminijsku foliju te ostaviti na toplom (pećnica) da se na taj način odmori 6-7 minuta...i ne zaboravite prije nego bacite ramstek na gradele, stresiti s njega onu sol kojom ste ga posolili nakon što je izronio iz frižidera jer ramstek je za tih sat vremena povukao na sebe točno onoliko koliko mu treba...eto, dalje znate...

...pomoću osjetnog iskustva (nakon što sam osjetio okus njihovog ramsteka), došao sam do spoznaje da je naš ramstek, bez imalo pretjerivanja, za klasu bolji od njihovog pa sad vi meni recite; ako ovo nije dobar razlog za samopohvaliti se, onda ja ne znam što je jer di ćeš bolje prigode od ovakve...moram priznati, da je lik s početka ove priče, onaj kojeg su nazvali najpametnijim čovjekom koji je ikad živio, bio u pravu glede kritike i šteta što se nismo nikad upoznali, ali upoznao sam zato, jednog malo drugačijeg lika, lika koji je u središte istog tog svemira, umjesto zemlje postavio...a što drugo nego ramstek...uslast...

1 goveđi ramstek (800-900 g)...suncokretovo ili biljno ulje...krupna morska sol (svježe mljevena)...šareni papar (svježe mljeven)...

...fritaja do jaja...

...kada netko spomene jaja, što vam prvo padne na pamet...vjerojatno isto ono što i meni, samo što je vama, iz onog nekog nepoznatog razloga neugodno to priznati, jelda...no dobro, pustimo mi sad jaja, njima ćemo se ionako vratiti kasnije, čim poberemo šparoge o kojima (ako smo dobro pazili na satu), znamo sve ili gotovo sve što bi o njima trebali znati, valjda...znamo da, ako smo osviješteni, a bojim se da baš i nismo, no dobro sad, najprije trebamo od hrvatskih šuma ishoditi dozvolu za branje istih, a osim te dozvole, trebamo i e-propusnicu koju izdaje ministarstvo uprave republike H, no čisto sumnjam da ovi u ponuđenim opcijama imaju onu; kretanje šumom nužno za opskrbu ukućana šparogama, gljivama i ostalim samoniklim jestivim biljem...što znači, da nam u ovim kriznim trenutcima ne preostaje ništa drugo nego kontaktirati onog našeg dilera za sve jer najbliža nam je pijaca/tržnica/placa/pazar u stanju mirovanja tako da se nije lako dočepati repromaterijala za...nego, jesam li uopće spomenuo da slijedi fritaja...

...u epidemiji (koja baš u ovo doba godine prelazi u pandemiju) originalnih (a da kakvih drugih) recepata za fritaju, koji preplavljuju net možete pronaći, pročitati, vidjeti, otkriti, sve...sve i svašta...znate li recept za savršenu fritaju ili najbolja fritaja ikad ili originalna fritaja moje mame/tetke/kume/strine/svekrve ili jedini recept za fritaju koji će vam ikada trebati ili nakon što probate ovu fritaju zaboraviti ćete na sve one koje ste ikad probali ili najoriginalnija fritaja ili znate da cijelo vrijeme pogrešno pripremate fritaju ili ne tražite dalje jer jedino ovo je prava fritaja ili preprefina fritaja ili frittata vera ili fritaja od jaja (zanimljivo) ili frittata moje pokojne nonne ili...ma sve me ovo podsjeća na onaj poznati recept za jaje na oko; sve ono što ste oduvijek željeli znati o pripremi jaja na oko, a niste se usudili, tj. niste imali jaja pitati ili kako pripremiti presavršeno jaje na oko u četiri nastavka, popraćeno s najmanje preko dvjestotinjak fotografija u visokoj rezoluciji...no dobro, pustimo sad jaja, njima ćemo se ionako vratiti kasnije, čim narežemo poriluk...

...e sad, ne znam koliko je poriluk prisutan u vašem real life-u i koliko znate o njemu, ali znam da znate puno...znate da je poriluk dvogodišnja biljka starija i od rimljanaca i od grkljanaca i od egipćanaca i od kineza pa čak i od ponekih hrvata koji su, jelte...kako sad to dvogodišnja, a starija...e to me ne pitajte, to ni ja ne znam, ali kao i vi znam da je; osim što je bogat željezom i vitaminima C i B, dobar za regulaciju tlaka i kolesterola, a uz njega su čak vezani; dišni putevi, štitnjača, bubrezi, crijeva, giht...uopće ne sumnjam da znate kako je osim svega gore navedenog, poriluk i ukrasna biljka, kojom se svake godine 1. ožujka, počevši još tamo od XVIII. stoljeća, kituju velški mužjaci u čast svetog Davida (Dydd Gwyl Dewi) koji je ujedno i njihov zaštitnik te da je isti taj poriluk, postao zaštitnim znakom Walesa i njegovog svekolikog pučanstva...poznato vam je, znam da je, kako je i onaj, do jaja ošinjeni Neron bio uvjeren, da divlji poriluk poboljšava vokalne mogućnosti, njegove vokalne mogućnosti pa ga je zbog toga žvakao prije svakog vokalno instrumentalnog nastupa u kojem bi uz harfu, do boli izmaltretirao nazočne rimljance, a ovi pak nisu imali jaja da neshvaćenom umjetniku kažu; va bene, zapali grad, nećemo nikome reći, samo nam nemoj više pjevati...non cantare più...no dobro, pustimo mi sad jaja, njima ćemo se ionako vratiti kasnije, čim narežemo pola domaće kobasice, malo dimljene pancete i par feta onog didovog pršuta, za fritaju, naravno...

...dno tave ili pliće posude u kojoj namjeravamo pripremiti fritaju poškropimo s par kapi maslinovog ulja, zatim ubacimo na tanje kolutove izrezani poriluk, blago ga posolimo i pustimo da malo omekša, potom poriluku dodamo šparoge koje smo prethodno očistili tako što smo ih prelomili, tj. odvojili od onog drvenastog dijela stabljike pa iskidali na veličinu malog prsta, ne onog prsta na nozi, nego malog prsta na ruci...onaj preostali, malo tvrđi dio divlje šparoge ne bacamo jer od njega ćemo kuhati juhu, jednom...poriluk i šparoge začinimo komadićima pancete i kobasicom koju smo izrezali na ploškice, pirjamo 5-6 minuta na laganoj vatri pa sve to zalijemo s razmućenim domaćim jajima (nemojte da nisu domaća, zato i imamo babu) u koja smo već umiješali kozji sir, zatim ubacujemo na trakice izrezan, legendarni didov pršut, lagano promiješamo, sačekamo da se svi sastojci povežu i da prema vlastitoj želji dobijemo odgovarajuću zapečenost, potom fritaju začinimo svježe mljevenim, šarenim paprom pa poslužimo odmah, subito...

...o didovom se pršutu zna sve, skoro sve, zna se recimo da ga nećemo jesti tako brzo jer to ne dozvoljavaju vremenske prilike tj. vremenske neprilike jer zimske su temperature postale ljetne, a ove ljetne nisu ni postale, još...od bure koja je neophodna za pršutić, ni malog b...naravno da uvijek postoji nekakva alternativa, a naša alternativa se ovaj puta zove; dimljena dalmatinska panceta, koju gotovo uvijek možemo nabaviti, ako nikako drugačije, onda bar u onoj obližnjoj, kvartovskoj trgovini mješovitom robom i domaća (također dimljena) kobasica koja zatvara našu suhomesnatu priču...naravno da može tri u jedan, kao što smo već gore opisali, uostalom, na vama je...nemate pri ruci meki kozji sir, no problemo (reče terminator) dobar će biti i ovaj tvrdi, naravno nariban i dodan razmućenim jajima...ako mene pitate, to je također alternativa, dobra alternativa..

...nego, što je sad ovdje u cijeloj ovoj priči bitno znati...bitno je znati, da je jedina prava, originalna fritaja samo jedna, a to je vaša fritaja, fritaja koju ste vi pripremali po svom guštu i na svoj način, a sve ostalo je samo, ono drugo...manje bitno je znati, da naziv za fritaju dolazi od pasivnog glagolskog pridjeva fritaia što bi značilo pržen i da je ukraden mlečanima (ajde da i njima neko nešto ukrade)...umalo zaboravih na još jednu posebno bitnu stavku, na koju bi trebali obratiti pozornost, a ona kaže da; babina jaja ni u kojem slučaju, čak ni u ludilu, ne bi smjeli zamijeniti za didova (pršut možemo, jaja nikako) jer nema nama jaja, do babinih jaja i ako ovdje netko ima jaja, onda je to definitivno baba, eto...toliko ovaj put o domaćim jajima iz podnog uzgoja...uslast vam bilo...

1 poriluk (srednje veličine)...2 vezice dviljih šparoga (cca.200 g)...12 jaja (domaćih)...100 grama pršuta...100 grama pancete...100 grama domaće kobasice...100 grama kozjeg sira...maslinovo ulje...sol...šareni papar...