ponedjeljak, 27. veljače 2012.

...buncek s kiselim zeljem...


...jeste li se ikada zapitali, zašto baš mali Joža, zakaj baš on ?!...zakaj se je fant povzpel na podstrešje, kar pomeni...zošto se iskači vo tavanot iliti za koji se kaco maći uspeja na šufit...i dok je širem puku šufit puno poznatiji pod nazivom potkrovlje ili tavan, vjerujem da ostalo nema potrebe prevoditi...zapravo, sad više nije niti važno gdje se on to popeo, osim da se popeo, no najvažnije za nas i ovu priču je da se spustio, a spustil se je tek nakon što je smlavil češnjovku koju je zimus brižni japa obesil vu kleti pod strehu (iako to baš nigdje u povijesnim dokumentima nije zapisano, suseda Bara ga je kakti videla, kak onak sav zmazan, guta klobasu...) pa se tako Joža umjesto sa češnjovkom, spustio sa svinjskom glavom...mislim, sa svinjskom glavom u rukama, ne...

...ali nije se Joža, bogati popeo (tamo di se već popeo) zato kaj si je umislil da je Betmen ili Spajdermen, niti kaj je bil ufuran kak ti Zagor (aha, dobro ste pročitali, Zagor Zagor, ne Zagorec), niti zato što je zabrijao da je nenadjebiv, nenadjebiv poput Norisa Čaka, nije se popeo ni zato što je bio najveći od svih sinova (barem se onda tako pričalo), najveći sin svih naših naroda i narodnosti...popeo se zato jer je bio gladan, a kad si gladan, nisi svoj (veli ona reklama)...braća i sestre su plakali, nešto se pod hitno trebalo poduzeti, a Joža je upravo u takvim situacijama bio najprisebniji (kao i onomad kada se rušio most na Neretvi) i dosjetio se, dosjetio se da ima svinjsku glavu, a osim što je imao svinjsku glavu, imao je i vrlo jasnu viziju...što, kako, kada i kome treba skuhati...

...pošto ja nemam svinjsku glavu, odlučio sam se za svinjsku koljenicu, tj. buncek (onaj dio između buta i nogice), koju kao sušeni i dimljeni proizvod možemo još pronaći i pod nazivom kraćica (onaj dio između plećke i nogice), a razlikuju se po tome što je buncek mesnatiji i sočniji od kraćice koja je manja, koščatija, ali zato i jeftinija, no kako god da se zvalo to nešto, buncek, koljenica ili kračica, mi ćemo to nešto pripremit u kombinaciji s kiselim kupusom, a kako drugačije...mada postoji mnoštvo recepata i načina pripreme svinjske koljenice, izabrali smo onaj najjednostavniji, "seljački" način, što ne znači da će jelo biti manje ukusno od onih ostalih jela, kao što su: zapečena svinjska koljenica s kiselim kupusom, svinjska koljenica ispod peke, pečena svinjska koljenica s povrćem, svinjska koljenica kuhana zajedno sa suhim fažolom tj. grahom ili pak schweinshaxe; tradicionalni bavarski specijalitet, neizostavni segment najveće pučke veselice na svijetu - oktoberfesta...dakle, neka interakcija započne...

...u dublji lonac ubacimo buncek koji smo predhodno dobro oprali pa mu dodamo kiseli kupus (ribani ili rezani) kojeg smo također oprali, a oprali smo ga zbog toga, da nam jelo nebi bilo prekiselo ili preslano, zatim u lonac dolijemo vodu, ali tek toliko vode da nam prekrije buncek pa nastavimo redom ubacivati...papar u zrnu, na listiće rezani češnjak, lovor, kosani peršin, crvenu mljevenu papriku, jušnu kocku, žlicu konzerve od rajčice i nekoliko komda dimljene slanine ili pancete, potom sačekamo da zakuha pa smanjimo vatru te sve zajedno kuhamo oko dva sata...i da ne zaboravim, u ovom slučaju se nemojte ravnati po onoj formuli da se buncek, ako je težak kilu, kuha sat vremena, a ako ima kilu i pol, sat i pol, buncek se kuha sve dok se meso ne počne odvajati od kosti...pred sam kraj, možete dodati i malo vlasca, no ne da bi vas čuvao od prokletstva i magije već da bi obogatili okus jelu, a onda buncek i kiseli kupus poslužite zajedno s kuhanim krumpirom ili žgancima/palentom/purom...i ako vam netko slučajno kaže da je buncek s kiselim zeljem, pripremljen na ovakav način tipično zagorsko jelo, nemojte mu povjerovati, tip lupa gluposti jer buncek se na ovaj način priprema čak i u darkwoodu...

...nego, kad već spomenusmo vlasac, bilo bi dobro napomenuti da se ne trebate previše obazirati ili bolje rečeno, ne trebate se zamarati onim narodnim vjerovanjima prema kojima je zla domaćica; ona domaćica ispred čije kuće brzo raste vlasac, no ako vas ipak smetaju takve priče, e onda vi vaš vlasac presadite, tamo negdje iza kuće, van vidokruga znatiželjnih štovatelja vlasca, samo pazite da to ne činite za vrijeme padajućeg mjeseca već gledajte da to bude za punog mjeseca, tako bar vele one upućene i iskusne, dobre domaćice kojima je stalo do onoga tko će što misliti ili nedajbože reći... 

...ovako pripremljen buncek s kiselim zeljem je baš tipično "zagorsko" jelo koje btw. ne priprema Zagor i Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales, već ga pripremaju Zagorci i koje osim što je ukusno, nije zahtjevno, tj. ostavlja vam dovoljno vremena i prostora za obavljanje ostalih kućanskih poslova kao što su: okidanje selfija i mećanje istih na fejsbuk, tviter ili instagram...i na kraju, evo još jednog originalnog seljačkog recepta, koji se naraštajima prenosio i to s koljena na koljeno, barem tako vele...suha svinjska glava se stavi u kotao s vrućom vodom, uspe se malo brašna pa se sve to kuha oko dva sata...eto, tako je to radio drug Joža (za prijatelje, drug stari)...naravno da mu braća i sestre, nakon što su se najeli tako da je sve pucalo, nisu uzeli za zlo to što ih je nedugo nakon žderačine skupila trihineloza...ne, nisu mu zamjerili jer ipak je on bio; budući bravar, a ne budući kuhar...dobar tek vam želim...


1 buncek (cca. 2 kg)...1 kg. kiselog kupusa (ribanog)...30 dkg. dimljene slanine...1 glavica češnjaka...1 vezica peršina...crvena mljevena paprika (ljuta i slatka)...2-3 lista lovora...1 žlica crnog papra u zrnu...1 žlica koncentrata rajčice...1 kocka (povrtna)...sjeckani vlasac...sol (po potrebi)...

petak, 3. veljače 2012.

...lignje punjene gamberima...


...svi oni koji su ih imali priliku upoznali, nedvojbeno se slažu oko jednog...vikinzi su bili vješti pomorci i neustrašivi ratnici koji su s vremenom postali zastrašujuća sila...ratna strategija im se satojala od; upadni, ugrabi sve što je vrijedno i nestani (zvuči li vam to poznato)...rijetki su bili gradovi koji su se uspjeli obraniti od njihovih napada, a nerijetki vladari koji bi ih uzimali u zaštitarsku službu, no koliko god da su bili hrabri, ipak je postojalo nešto od čega su zazirali, nešto od čega se ledila krv u vikinškim žilama, a to nešto je bio Kraken (neman sjevernog mora)...jedino učinkovito oružje u obrani od te zlokobne nemani je bilo urezivanje rune (drevnog pisma, tj. znakovlja kojim su se koristila germanska, anglosaksonska te prvenstveno nordijska plemena)...strepeći od Krakena, vikinzi bi, vjerujući da će tako biti zaštićeni, urezivali na palubu svoga broda ime rune koja je označavala vodu i sve što je s njom povezano...točnije; rune LAGUZ...

...dugo se vjerovalo kako je Kraken (križanac hobotnice i lignje divovskih razmjera) zapravo mitološko biće, no na temelju brojnih "istinitih" svjedočanstava, Kraken je postao stvaran, a pogotovo nakon što ga je 1752. u svojoj knjizi (o norveškoj prirodnoj baštini) spomenuo i glasoviti danski povjesničar Erik Pontoppidan opisujući ga kao... najveću neman svih vremena...s njim se dakako slaže i američki paleontolog Mark McMenamin i ne samo on, već i Jack Sparrow osobno...no da sad previše ne odlutamo, reći ćemo još samo to, da je Kraken današnji naziv za divovsku lignju čije postojanje još uvijek nije zvanično potvrđeno od nadležnog ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, tj. ministarstva poljoprivrede, tj. ministarstva zaštite okoliša i prirode... sve dok se navedena ministarstva ne dogovore kome točno pripada Kraken, nećemo dobiti potvrdu o njegovom postojanju, premda o tome već postoje neke naznake...izgleda da ima onih koji su se već suočili s nemani jer u protivnom nikad nebi izjavili: "treba ohrabriti ljude i podrezati krila hobotnici"...iz čega je jasno vidljivo da dotični (koji za neupućene; već godinama sjedi u hrvatskom parlamentu) ima nekakva saznanja o postojanju iste, a skloni smo vjerovati da ju je i vidio, čim ju je tako slikovito opisao...

...kada sam napokon shvatio da se neću tako lako dočepati Krakena, a možda je i bolje tako, jer ko bi ga napunio, trebala bi mi najmanje tri do četiri vagona, ne kozica, već hlapova ili jastoga, odlučio sam ove naše (patagonijske lignje), napuniti gamberima iliti kozicama...no onda su mi se odnekud, sasvim iznenada, ničim izazvane, ukazale 120 kuna po kilogramu teške, prave pravcate jadranske lignje, ulovljene na (znam da mi ovo nećete vjerovat') skosavicu/šustavicu/lignjarić/pušću/peškafondo...pa ti sad kume moj budi pametan i nemoj biti strpljiv...

...however...u posudu, čije dno smo prekrili s malo maslinovog ulja, ubacimo sitno kosani češnjak, sačekamo da zapjeni pa mu dodajemo...krakove lignji (sitno izrezane), gambere (očišćene repove kozica), usitnjeni peršin, svježe mljeveni papar i sol, zatim sve zajedno izmiješamo, zalijemo s pola čaše bijelog vina, sačekamo minuticu-dvije pa onda ubacimo pola šake riže koju smo predhodno isprali pod mlazom hladne vode...kada veći dio tekućine ispari, posudu maknemo s vatre, sačekamo da se smjesa nakratko ohladi pa s njom ravnomjerno napunimo tijela liganja, vrh im zatvorimo čačkalicom te ih složimo (zajedno s već očišćenim i izrezanim krumpirima) u prigodnu, nauljenu posudu...no prije nego što tu posudu, tepsiju, pleh, protvan, protvanj, škrovadu, roštijeru ili kako god vam drago, prekrijemo aluminijskom folijom (foliju koristimo da bi barem donekle postigli onaj efekt peke) i ubacimo u pećnicu koju smo prethodno zagrijali na 200' C. lignjama ćemo dodati, sasvim malo svježeg ružmarina, list lovora, šaku maslina, šaku cherry rajčica koje smo prerezali na pola i poškropiti ih s još par kapi maslinovog ulja...

...nakon što su nam lignje u pećnici provele nešto više od pola sata, skidamo foliju, posudu s lignjama i krumpirima sasvim lagano protresemo pa sve zajedno prelijemo mješavinom maslinovog ulja i bijelog vina koju smo začinili sitno kosanim češnjakom, peršinom, svježe mljevenim paprom i mrvicom morske soli pa vratimo u pećnicu na još nekih dvadesetak minuta, ali ovaj put nepokriveno...jelo je gotovo onda kada je krumpir gotov pošto lignjama ne treba puno...i naravno da uz lignje možete kombinirati sipe, mušune/muzgavce/mrkače ili krakove hobotnice jer time nećete ništa pokvariti, dapače krumpiri će dobit jedan puniji okus, a svi mi dobro znamo da su krumpiri (obavezno oni crveni) vrlo važna stavka u ovoj našoj pričici...

...i eto tako, kada se najzad jednoga dana suočim s tim Krakenom i to oči u oči, vjerujte mi, riješit ću to na svoj način, neću koristiti rune, neću se vaditi na LAGUZ...e baš neću, a osim toga, laguz se pored svega onoga što označava, a označava puno toga (bujicu, vodu, rijeku, jezero, more, ocean, plimu, oseku, val...) povezuje i sa ženom, doduše ne znam točno na koji način, ali san oto čujo od ovizi našizi vikingova, oto da onačava strast, sexualnost, plodnost, emotivnost i da la-guz potječe drito iz francuskog jezika...e sad, da li su neka nordijska plemena govorila francuskim jezikom i da li la-guz zaista potječe iz francuskog pa prevedeno na naški znači, jelte to što već znači...to vam stvarno nebi znao reći jer baš i ne kužim francuski, no u svakom slučaju; bon appétit...kak' bi to rekli drevni nordijaneri... 


2 kg. liganja (jadranskih)...2 kg. krumpira (crvenih)...20 dkg. gambera (očišćenih repova kozica)...1 glavica češnjaka (manja)...1 vezica peršina...1/2 šalice riže...2 dcl. bijelog vina...10-ak maslina (crnih)...10-ak cherry rajčica...1 lovorov list...1 manja grančica svježeg ružmarina...maslinovo ulje...papar...sol...