utorak, 19. veljače 2013.

...pohani žablji bataci...

 
...frankenstein vs. žablji bataci ?!...alessandro giuseppe antonio anastasio volta...no da nebi bilo zabune, moram odmah napomenuti kako sva gore navedena imena pripadaju jednoj te istoj osobi,  tj. liku bez kojeg bi čitanje (konkretno ovoga recepta) s vašeg prijenosnog računala, laptopa, notebooka, netbooka, ultrabooka, tableta, androida ili čak najobičnijeg mobitela, bilo naprosto nezamislivo, a zašto...pa zato jer je upravo spomenuti čiko izumio bateriju, tj. niz spojenih galvanskih elemenata koji kemijsku energiju pretvaraju u električnu...no nebi čika volta taj svoj elektrostatički stup nikad složio da nije bilo barba galvanija, zapravo galvanijevog maštovitog kuhara, koji se tog ponedjeljka (06. studnenog, godine Gospodnje 1780.) odlučio za pripremu žabljih nogu..

...luigi galvani, potomak bolonjskog zlatara domenica i četvrte mu žene barbare, nije pripadao aristokratskom društvu pa je karijeru morao započeti studirajući teologiju,    no ubrzo se uspio prebaciti na studij medicine, završiti ga i postati liječnikom, postati profesorom praktične anatomije, postati priznatim kirurgom, postati fizičarem, postati znanstvenikom, ma svaštanešto je naš luigi uspio postati, što nam samo potvrđuje onu teoriju, kako se trud uvijek isplati...dobro sad, možda ne baš uvijek, luigi je primjerice umro siromašan, u bratovoj kući, prosinca mjeseca 1798. sjebala ga politika, nije se želio prikloniti napoleonu i zakleti mu se na lojalnost (u to je doba sjeverna italija bila pod francuskom okupacijom) zbog čega je dobio pedalu sa sveučilišta, a to je zapravo bio početak njegovog kraja...

...profesore, profesore, pogledajte što sam nam danas pribavio za ručak...uzbuđeno je vikao galvanijev kuhar ulazeći u laboratorij...i taman kada je želio pokazati što je donio, svežanj u kojem su bili zamotani žablji bataci se raspao, bataci se rasuli po radnom stolu (na kojem je galvanijev asistent upravo izvodio eksperiment sa statičkim elektricitetom) i pokrenuli lavinu neobičnih reakcija...asistent je sasvim slučajno, metalnim skalpelom dodirnuo žablji batak, dok je ovaj bio u doticaju s drugim metalom što je istog trena izazvalo, ne samo trzanje žablje nožice i iskru na električnoj spravi koja se nalazila na radnom stolu već i veliko zaprapaštenje galvanija, a bogami i galvanijevog kuhara, koji se brže-bolje bacio na "hvatanje" preostalih žabljih kraka jer mu se u tom trenu činilo da bi isti mogli, ne samo odskakutati već i preskočiti ručak, ni ne sluteći da je baš on taj, koji je indirektno, otkrio bioelektricitet... 

...skupivši na brzinu sve razasute krakove koje je uspio pohvatati, zbunjeni kuhar je odlučio, sve te žablje nožice (da se više nebi trzale) izolirati, tj. "obući" ih u...brašno, jaja i prezlu...tako da ni mi nećemo previše eksperimentirati, već učinit nešto slično...

...dunque...žablje batake/batkove/batke ili krakove/krake (kako god hoćete), najprije operemo i posušimo, zatim ih pokapamo s par kapi limunovog soka i popaprimo, potom uvaljamo u brašno pa umočimo u razmućeno jaje (koje smo posolili i dodali mu sasvim malo mlijeka) te pospemo prezlom u koju smo umiješali dvije žlice ribanog parmezana... e sad, nebi bilo loše kada bi pri ruci imali brašno od slanutka, što će reć čičvade/nauta/leblebije...znam, skupo je jebiga, kilogram stoji preko četrdeset kuna, a za tu lovu kod lokalnog mlinara možete dobiti više od 10 kila bilo kojeg drugog brašna (pšeničnog/ integralnog/raženog) pogotovo ako u mlin dođete sa svojom vrećom i dvije ladne pive...

...dakle, tako panirane nožice pržimo (u ne odveć vrućem ulju) sve dok ne poprime onu prekokrasnu zlatno-žutu boju, zatim ih odložimo na papirnatu salvetu koja će upiti višak masnoće pa poslužimo uz naš tartar umak i kriške svježeg limuna, naravno bez pribora za jelo, pošto se batačići jedu prstima... 

...žablji bataci spadaju u onu skupinu jela, koja (ako ih još do sad niste probali) uvelike mogu promijeniti vaše mišljenje i vaš stav o njima kao takvima...primjerice, sve one (velim one, jer se u ovakvim slučajevima najčešće radi o ženskom rodu) koje su poput razmažene princeze (koja ni u ludilu takvo nešto nebi mogla okusiti, a kamoli staviti u usta, jerbo joj se gadi i sama pomisao da bi "to" mogla dirati usnama), bi se mogle oduševiti, dok bi one druge, koje su prevelikih očekivanja, mogle ostati razočarane, bez obzira što su od nekih svojih frendica čule kako je to woooow...a da li je i što to točno princeza pojela, nakon što ga je poljubila, dok je ovaj još bio ružni žabac, vjerojatno znaju samo braća grimm ili barem jedan od njih...

...i na kraju, moram reći kako se neke nepravde kad-tad isprave pa su tako po luigiju galvaniju, osim galvanskih elemenata i galvanizacije, ime dobili: galvanometar (uređaj za mjerenje slabih struja i napona), galvanska struja (oni koji su ikad bili na fizikalnim terapijama znaju o čemu je riječ) te jedan mjesečev krater...neki kažu da je čak i mary shelley (britanska spisateljica) bila inspirirana navedenom galvanijevom epizodom kada je 1818. napisala roman pod nazivom frankenstein ili moderni prometej, koji se ujedno smatra prvim djelom znanstvene fantastike uopće...frankenstein vs. žablji bataci !?...dt...

 
 1/2 kg. očišćenih žabljih bataka...50 g. brašna (od slanutka)...2 jaja...mlijeko...50 g. krušnih mrvica...ribani parmezan...1 limun...ulje...sol...papar...