nedjelja, 1. prosinca 2013.

...hobotnica ispod peke...


...Zeus je, što je općepoznato, bio star, starfucker i to puno prije Jaggera, a bogami i prije Gobca...mislim da je to znala i Metida koja je btw. bila komad i ne samo da je bila komad, nego je bila božica mudrosti i dubokog razmišljanja...e sad, jeli joj tog dana izbacila sklopka za duboko razmišljanje ili je Zeus stvarno bio toliko neodoljiv kada mu je ova bez previše okolišanja, jelte dala...to nikad nećemo saznati, uglavnom mudrost i duboko razmišljanje su tog dana kod Metide došli pod znak pitanja, jer ako je imalo razmišljala (a čisto sumnjam da je), mogla je pretpostaviti što će se s njom dogoditi nakon što ovaj, jelte ejakulira...a dogodilo se da je Zeus bez po beda, kao što to i priliči pravom starfakeru, nepromišljenu Metidu pretvorio u muhu i progutao...ok to sad kužim jer mnogi ogladne nakon, jelte...

...ma zapravo, bolje da vam ne pričam što je bilo dalje i na koji način se rodila Atena (plod njihovog desetominutnog druženja) jer je to malo morbidno, no u svakom slučaju, Atena je (bar tako tvrde svjedoci) upravo zbog mudrosti, koju je možebitno naslijedila od majke, postala Zeusova najdraža kći...i kakve to sad ima veze s hobotnicom ispod peke, za sad, nikakve...

...ovo je najljepši zalazak sunca na svijetu, ljepši je čak i od onog floridaškog u Key Westu, reče Alfred gledajući, a gdje drugdje nego u smjeru zapada...u smjeru zapada su gledali i njih dvoje (Posejdon, bog mora i Atena, ona najmudrija Zeusova kći) dok su sjedili na škrapi i kontali kako se dodvoriti narodu koji je tražio zaštitnika, novog i još uvijek neimenovanog grada...a onda se desilo nešto što je usmjerilo povijest u potpuno drugom smjeru, u smjeru istoka, naime, odjednom se na škrapi, ničim izazvana pojavila omanja hobotnica (tek naknadno je utvrđeno da je slijedila raka grmalja, no to i nije toliko važno)...reakcija Posejdona (nakon što je uvidio svoju šansu, tj. mogućnost da hobotnicom nahrani gladno pučanstvo i na taj im se način "uvuče") bila je munjevita (uostalom kao što i doliči gospodaru mora), osti (trozub) su poletjele zrakom i...naravno, promašile cilj, a kako i neće kad je Posejdon cijelu noć proveo u birtiji kod malog Dioniza...među narodom je odjednom zavladao muk i nevjerica, a potom se oteo i tužan uzdah mnogih koji su hobotnicu već vidjeli pod pekom...

...no iznenada iz jedne od one tri rupe, koje su nastale nakon što je trozub promašio hobotnicu i zabio se u škrapu šikne voda, a Posejdon, da nebi ispao šupak pred narodom reče: evo vam ljudi darujem izvor vode da možete piti kad ožednite, ne znajući da je voda bočata (slana) i da uopće nije za piće...jebote kakav luzer...i tu sada dolazi do izražaja mudrost i snalažljivost Atene koja u drugu rupu (rupu na škrapi ofkors) gura grančicu do tada nepoznate biljke, a ova na sveopće oduševljenje prisutnih istog trena počinje zelenjeti...svi prihvatiše biljku koja im je donosila; hranu, ulje i drvo, te je nazvaše maslina, a Atenu proglasiše zaštitnicom grada i ne samo to, već i grad nazvaše po njoj: Πειραιάς tj. Pirej...upsss Atena...vidjevši sve to Posejdon se okrene i vrati natrag kod Dionisa na još jednu bevandu, ali ovaj put bevandu s bočatom vodom...i samo da se zna, u treću rupu nitko ništa nije gurao...

...dakle, hobotnicu odledimo prirodnim putem (naravno da smo bili dovoljno mudri pa je već očišćenu držali u zamrzivaču najmanje dva dana) potom je isperemo pod mlazom hladne vode, ocijedimo i stavimo pirjati u prigodnu posudu (teću, šerpu, rajnglu), ali bez dodatka vode pošto će hobotnica ubrzo pustiti vlastitu tekućinu...hobotnicu pirjamo (okrećući je povremeno) sve dok potpuno ne nestane tekućine i na dnu posude ne ostane samo ljubičasta boja, koju ćemo kasnije upotrijebiti jer ta ljubičasta boja je zapravo isušeno more iz hobotnice...očišćene krumpire stavimo na dno odgovarajuće posude, dodamo im jednu prepolovljenu kapulu, dva lista lovora, grančicu svježeg ružmarina, hobotnicu, sve zalijemo maslinovim uljem pa poklopimo pekom i zagrnemo žarom...no važno je znati i to, da nije nužno imati peku da bi se pripremilo ovo jelo pošto je isto moguće pripremiti i u pećnici zagrijanoj na 200°c...

...nakon četrdesetak minuta podignemo peku, protresemo je, okrenemo hobotnicu i ponovo poklopimo, zagrnemo žarom i nastavimo peći još dvadesetak minuta...dok se hobotnica peče, u teći u kojoj smo pirjali hobotnicu zagrijemo maslinovo ulje, dodamo mu protisnuti češnjak, sitno kosani svježi peršin, papar i bijelo vino koje pustimo da zakuha, lagano miješajući kuhamo umak nekoliko minuta, zatim otkrijemo peku pa njime prelijemo hobotnicu i krumpire, ponovo poklopimo i sačekamo pet-šest minuta dok krumpiri i hobotnica ne upiju "vinski" umak...

...i kakve sad veze ima Alfred s hobotnicom ispod peke, skoro pa nikakve, osim što je (kao da je slutio) gledao u smjeru iz kojeg mi dolaze hobotnice i trabunjao nešto o suncu...naime, pošto mi je ronilačka karijera na zalazu, hobotnice uglavnom nabavljam kod nekih rapskih ribara, eto sad i to znate i ne samo to, već znate i kako je Posejdon otkrio bočatu vodu i što to Zeus voli pojesti nakon, jelte šort tajma...uslast vam bilo...


3 kg. hobotnice...2 kg. krumpira...1 kapula...4-5 režnjeva češnjaka...2 lovorova lista...grančica svježeg ružmarina...2 dcl. suhog bijelog vina...maslinovo ulje...sol...papar...