...tuna na gradele...

...ne znam kako stojite s big game fishingom i koliko je on uopće prisutan u vašem svakodnevnom životu ili bar slobodnim aktivnostima, ali neka vas to ne brine pošto nije nužno imat ili unajmit (za cca. 500-600 eura po danu) brod za sportski ribolov i znat' panulat da bi se dočepali dobrog komada ribe koju ćete, jedino pod uvjetom da sklopite deal sa skiperom (kojeg ste dobili u paketu s unajmljenim brodom) te prekršite zakon o sportskom ribolovu prema kojem ulovljenu tunu morate vratiti u more po sistemu catch & realese, što će reć, uhvati i pusti, kasnije bacit na one didove gradele, one koje je dido donio dok je još radio ka' varioc u škveru...no ako u vama ne čuči stravstveni ribolovac avanturističkog duha u potrazi za istinskim adrenalinom, postoji peškarija (ribarnica), na kojoj (doduše, za dobar bokun ribe potrebno je imati i dobru štelu uz naravno, prekopun takujin) gotovo uvijek možete ispuniti želju, sebi...sebi i svojima pa se kasnije naokolo hvaliti kako ste kapitalca digli upravo na onoj tamo punti...punti od takujina...

...ne znam ni da li je stari platon istinski volio ribu (onom svojom poznatom platonskom ljubavlju), ali znam da je aristotel, dok su ga još pucale one filozofske brije o gibanju kojem nema kraja i po kojem je svijet vječan, proučavao i divio se jednoj od najvećih, najmoćnijih i najbržih morskih riba, jedinoj toplokrvnoj ribi kojoj tjelesna temperatura može biti veća od temperature mora, ribi koja je sklona migraciji, tj. koja se neprestano kreće kako bi održala optimalnu tjelesnu temperaturu, predatoru koji nikad ne staje i koji je upravo poradi toga i dobio ime koje prevedeno sa starogrčkog na naški doslovno znači, žurni lutalica...e sad, da li je aristotel volio gledati tunu kako se giba, da li ju je volio na gradele ili ju je volio samo 'nako, platonski, to vam zaista ne bih znao, no naokolo se uvelike šuška kako je jednom prilikom (dok je tako pred svjedocima, jelte malo filozofirao) promrmljao...drag mi je platon, ali mi je draža, tuna...ili tako nekako...

...stoga smo za ovaj put odabrali, ovu našu, izuzetno kvalitetnu i ukusnu, plavoperajnu tunu, koja je rasprostranjena duž cijelog jadrana i to na svim dubinama...no ako se preko prijatelja ili rođaka (koji prate trendove i znaju što je trenutno in pa se zato furaju na big gejm fišing) niste uspjeli domoći bar jednog komada divlje tune, to ne znači da odmah morate otići u bakarac, uzverati se na prvu slobodnu tuneru i odatle promatrati, kada će oveće plavoperajno jato naići, niti trebate odmah pasti u sevdah, ako očekivano jato taj dan ne naiđe ili ako je tunera već zauzeta, jer ni ona tuna iz kaveza (uzgoja) nije baš uvijek za bacit...najcjenjeniji i najukusniji dio tune (ako planiramo, a izgleda da planiramo roštiljat') je panceta, to je onaj potrbušni, nešto masniji dio koji je (ne nužno) predodređen za gradele, mada vjerujem da nam ni drugi dijelovi nebi propali, pogotovo ako znamo da gotovo dvije trećine njezina tijela čine mišići...

...dakle, tunu izrežemo na fete debljine prsta, srednjeg prsta, što će reć oko 2 ipo do 3 centimetra, zatim ih složimo u dublju posudu, posolimo, popaprimo, dodamo protisnuti češnjak, sitno kosani peršin, nekoliko listića ružmarina, prelijemo maslinovim uljem i limunovim sokom pa ostavimo na hladnom mjestu da se marinira oko sat vremena...na dobro, ali baš-baš dobro zagrijane gradele, slažemo komade ribe s kojih smo prethodno skinuli češnjak i ružmarin (da se ne bi zapalili i da nam riba ne bi dobila onaj gorkast okus) pa ih pečemo sa svake strane od 3 do 4 minute, zavisno o ukusu...ako mene pitate, idealno ispečena tuna je ona, koja u sredini ostane ružičasta, zato ne treba pretjerivati s pečenjem jer ako je zadržimo malo duže na gradelama, tuna će se "razboliti" i postati poprilično suha i "drvenasta", ali kao što već rekosmo, u konačnici sve zavisi o vama, vašem ukusu i trenutnom raspoloženju...zapravo, ovakav način pripreme tune je vrlo sličan načinu na koji pripremamo goveđi biftek...sistem je isti, sve su ostalo (ružičaste) nijanse, rekao bi onaj jedan, nogometaš...

...osim što je jedna od najbržih morskih riba (postiže brzinu do čak 90 km/h), tuna je vjerojatno i jedna od najskupljih riba na svijetu, a trenutni rekorder je 269 kilograma teška plavoperajna tuna, prodana na najvećoj tržnici ribe na svijetu (Tsukiji fish market u Tokiju kroz kojeg dnevno prođe preko 40 000 znatiželjnika) za nevjerojatnih 565 000 € što će reć da je jedan kilogram stajao nešto više od 2100 eura, no teško je povjerovat da je taj kapitalac završio na gradelama tim više što japanci preferiraju sashimi i sushi, ali o tome ćemo nekom drugom prigodom...i da ne zaboravim naglasiti, ako vas put ikada nanese u Tokyo, tj. čuveni Tsukiji fish market, bilo bi dobro znati da ne smijete: ulaziti u prostor koji je predviđen za ovlaštene osobe, unositi velike torbe, uvoditi djecu, uvoditi kućne ljubimce, pušiti, ući u cipelama s visokom petom ili japankama (znam da je to sad malo glupo, to da u japanu nemoš nosit japanke, al' red je red...) i ono što je najvažnije, nemojte ništa dirati...

...meso tune je lako probavljivo i sadrži manje masnoće od svinjetine ili janjetine, a o govedini da i ne govorim, uz to je bogato omega 3 masnim kiselinama koje reduciraju loš, a povisuju dobar kolesterol, te je odličan izvor proteina, minerala i vitamina B...sve u svemu, tuna je vrlo kvalitetna i zdrava namirnica (pod uvjetom da niste trudni), a mi smo između bijele, prugaste i žutorepe, izabrali plavorepu tunu (pošto smo se jedino nje uspjeli dočepati), te je bacili na gradele i kasnije poslužili zajedno s lešo blitvom, svježom salatom i naravno, vinom kojeg su donijeli dragi nam gosti...e pa dobar tek vam želim...

2 kg. svježe tune...1 limun...3-4 režnja češnjaka...vezica peršina...maslinovo ulje...grančica svježeg ružmarina...papar...sol...