petak, 3. veljače 2012.

...lignje punjene gamberima...


...svi oni koji su ih imali priliku upoznali, nedvojbeno se slažu oko jednog...vikinzi su bili vješti pomorci i neustrašivi ratnici koji su s vremenom postali zastrašujuća sila...ratna strategija im se satojala od; upadni, ugrabi sve što je vrijedno i nestani (zvuči li vam to poznato)...rijetki su bili gradovi koji su se uspjeli obraniti od njihovih napada, a nerijetki vladari koji bi ih uzimali u zaštitarsku službu, no koliko god da su bili hrabri, ipak je postojalo nešto od čega su zazirali, nešto od čega se ledila krv u vikinškim žilama, a to nešto je bio Kraken (neman sjevernog mora)...jedino učinkovito oružje u obrani od te zlokobne nemani je bilo urezivanje rune (drevnog pisma, tj. znakovlja kojim su se koristila germanska, anglosaksonska te prvenstveno nordijska plemena)...strepeći od Krakena, vikinzi bi, vjerujući da će tako biti zaštićeni, urezivali na palubu svoga broda ime rune koja je označavala vodu i sve što je s njom povezano...točnije; rune LAGUZ...

...dugo se vjerovalo kako je Kraken (križanac hobotnice i lignje divovskih razmjera) zapravo mitološko biće, no na temelju brojnih "istinitih" svjedočanstava, Kraken je postao stvaran, a pogotovo nakon što ga je 1752. u svojoj knjizi (o norveškoj prirodnoj baštini) spomenuo i glasoviti danski povjesničar Erik Pontoppidan opisujući ga kao... najveću neman svih vremena...s njim se dakako slaže i američki paleontolog Mark McMenamin i ne samo on, već i Jack Sparrow osobno...no da sad previše ne odlutamo, reći ćemo još samo to, da je Kraken današnji naziv za divovsku lignju čije postojanje još uvijek nije zvanično potvrđeno od nadležnog ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, tj. ministarstva poljoprivrede, tj. ministarstva zaštite okoliša i prirode... sve dok se navedena ministarstva ne dogovore kome točno pripada Kraken, nećemo dobiti potvrdu o njegovom postojanju, premda o tome već postoje neke naznake...izgleda da ima onih koji su se već suočili s nemani jer u protivnom nikad nebi izjavili: "treba ohrabriti ljude i podrezati krila hobotnici"...iz čega je jasno vidljivo da dotični (koji za neupućene; već godinama sjedi u hrvatskom parlamentu) ima nekakva saznanja o postojanju iste, a skloni smo vjerovati da ju je i vidio, čim ju je tako slikovito opisao...

...kada sam napokon shvatio da se neću tako lako dočepati Krakena, a možda je i bolje tako, jer ko bi ga napunio, trebala bi mi najmanje tri do četiri vagona, ne kozica, već hlapova ili jastoga, odlučio sam ove naše (patagonijske lignje), napuniti gamberima iliti kozicama...no onda su mi se odnekud, sasvim iznenada, ničim izazvane, ukazale 120 kuna po kilogramu teške, prave pravcate jadranske lignje, ulovljene na (znam da mi ovo nećete vjerovat') skosavicu/šustavicu/lignjarić/pušću/peškafondo...pa ti sad kume moj budi pametan i nemoj biti strpljiv...

...however...u posudu, čije dno smo prekrili s malo maslinovog ulja, ubacimo sitno kosani češnjak, sačekamo da zapjeni pa mu dodajemo...krakove lignji (sitno izrezane), gambere (očišćene repove kozica), usitnjeni peršin, svježe mljeveni papar i sol, zatim sve zajedno izmiješamo, zalijemo s pola čaše bijelog vina, sačekamo minuticu-dvije pa onda ubacimo pola šake riže koju smo predhodno isprali pod mlazom hladne vode...kada veći dio tekućine ispari, posudu maknemo s vatre, sačekamo da se smjesa nakratko ohladi pa s njom ravnomjerno napunimo tijela liganja, vrh im zatvorimo čačkalicom te ih složimo (zajedno s već očišćenim i izrezanim krumpirima) u prigodnu, nauljenu posudu...no prije nego što tu posudu, tepsiju, pleh, protvan, protvanj, škrovadu, roštijeru ili kako god vam drago, prekrijemo aluminijskom folijom (foliju koristimo da bi barem donekle postigli onaj efekt peke) i ubacimo u pećnicu koju smo prethodno zagrijali na 200' C. lignjama ćemo dodati, sasvim malo svježeg ružmarina, list lovora, šaku maslina, šaku cherry rajčica koje smo prerezali na pola i poškropiti ih s još par kapi maslinovog ulja...

...nakon što su nam lignje u pećnici provele nešto više od pola sata, skidamo foliju, posudu s lignjama i krumpirima sasvim lagano protresemo pa sve zajedno prelijemo mješavinom maslinovog ulja i bijelog vina koju smo začinili sitno kosanim češnjakom, peršinom, svježe mljevenim paprom i mrvicom morske soli pa vratimo u pećnicu na još nekih dvadesetak minuta, ali ovaj put nepokriveno...jelo je gotovo onda kada je krumpir gotov pošto lignjama ne treba puno...i naravno da uz lignje možete kombinirati sipe, mušune/muzgavce/mrkače ili krakove hobotnice jer time nećete ništa pokvariti, dapače krumpiri će dobit jedan puniji okus, a svi mi dobro znamo da su krumpiri (obavezno oni crveni) vrlo važna stavka u ovoj našoj pričici...

...i eto tako, kada se najzad jednoga dana suočim s tim Krakenom i to oči u oči, vjerujte mi, riješit ću to na svoj način, neću koristiti rune, neću se vaditi na LAGUZ...e baš neću, a osim toga, laguz se pored svega onoga što označava, a označava puno toga (bujicu, vodu, rijeku, jezero, more, ocean, plimu, oseku, val...) povezuje i sa ženom, doduše ne znam točno na koji način, ali san oto čujo od ovizi našizi vikingova, oto da onačava strast, sexualnost, plodnost, emotivnost i da la-guz potječe drito iz francuskog jezika...e sad, da li su neka nordijska plemena govorila francuskim jezikom i da li la-guz zaista potječe iz francuskog pa prevedeno na naški znači, jelte to što već znači...to vam stvarno nebi znao reći jer baš i ne kužim francuski, no u svakom slučaju; bon appétit...kak' bi to rekli drevni nordijaneri... 


2 kg. liganja (jadranskih)...2 kg. krumpira (crvenih)...20 dkg. gambera (očišćenih repova kozica)...1 glavica češnjaka (manja)...1 vezica peršina...1/2 šalice riže...2 dcl. bijelog vina...10-ak maslina (crnih)...10-ak cherry rajčica...1 lovorov list...1 manja grančica svježeg ružmarina...maslinovo ulje...papar...sol...

2 komentara:

  1. Obožavam ove tvoje priče isprepletene receptima. Čeka te nagrada kod mene na blogu, btw.

    OdgovoriIzbriši
  2. mmmm ovo mi moglo biti jako fino :)
    pozz od kopnene

    OdgovoriIzbriši