utorak, 19. lipnja 2012.

...jetrica alla veneziana...

 
...ono što su etruščani preuzeli od babilonaca, a rimljani od etruščana, naziva se kako? pa valjda haruspicija, a kako bi drugačije...haruspicija ili hepatoskopija (etruščanski - netsvis) je disciplina u kojoj haruspik (vrač u istih tih etruščana i rimljana) demonstrira divinaciju, proričući budućnost iz unutarnjih organa netom žrtvovanih životinja, rabeći najčešće ovčju jetru, premda se za tumačenje znakova sudbine mogu koristiti i drugi organi poput srca, pluća ili žuči...no kako se domicilno pučanstvo s vremenom sve više okreće vegetarijanstvu, haruspicija polako pada u drugi plan te povrću otvara neke sasvim nove mogućnosti...sa iznutrica se prelazi na grah, bob, kukuruz, čičvardu pa proricanje budućnosti postaje gatanje, zatim se pojavljuje ezo-tv, potom dolazi porin te nominacija za hit godine...ne pratim zvijezde ni horoskop ezoterija me nervira, na šesto čulo sam gluh ko top jedino napušen mogu biti zen...

...premda su etruščani bili tajanstven narod, njihovi dobri poznavatelji tvrde kako je zapravo haruspicija najpoznatija metoda proricanja koja im se sa sigurnošću može pripisati, a koja je u kasnijoj rimskoj kulturi u potpunosti zadržala svoj prvotni oblik, no sam početak takve vrste proricanja seže u daleku povijest pa haruspiciju mnogi povezuju i s početkom najstarije civilizacije tj. drevnom mezopotamijom pošto su je kao takvu prakticirale i ostale antičke kulture među kojima su prednjačili babilonci, asirci, a bogami i hetiti...cilj proricanja nije bio predviđanje budućnosti, već u prvom redu ispravno tumačenje predskazanja pa potom i svojevrsno ishodovanje božanske dozvole ili zabrane o primjerice osnivanju novog grada, izgradnji hrama, promjeni granica ili planiranju nekih drugih važnijih događaja...nepovoljni znakovi koje bi haruspik iščitao iz jetre nisu tumačeni kao upozorenje već kao zabrana preko koje se niti u kojem slučaju nije prelazilo...naravno da mi ne pada napamet gledati u budućnost kroz jetru pošto se budućnost već zna, jetra će završiti alla veneziana...jebote, opet sam zakomplicirao...

...allora...veći lonac napunimo vodom pa sačekamo da zavrije, za to vrijeme janjeću jetricu, pluća i srce odvojimo od grkljana pa ih ubacimo u kipuću vodu, ali tek toliko da učine dva-tri kuželja i iz sebe izbace zaostalu krv, potom ih izvadimo iz vode, ohladimo i zamrznemo...u zamrzivaču ih držimo preko noći, a ujutro polagano odledimo, no ne skroz do kraja pošto je iznutrice puno lakše rezati dok su još napola zamrznute...režemo ih na tanke rezance jer se ionako tijekom kuhanja neće smanjiti već će nabubriti...

...u prigodnoj posudi, na mješavini maslinovog i suncokretovog ulja zažutimo kapulu koju smo prethodno izrezali na polumjesece te joj redom dodajemo: najprije srce (pošto je najtvrđe), zatim pluća i tek na kraju (nakon nekoliko minuta dinstanja) jetricu, potom promiješamo, sačekamo par minuta da nam se jetrica "ukruti" pa iznutricama dodamo: na što tanje "listiće" izrezani bijeli luk, crvenu mljevenu papriku, dva listića lovora, podlijemo sve s malo tople vode i nastavljamo pirjati idućih dvadesetak minuta...pelate sitno izrežemo pa ih zajedno sa žlicom konzerve (koncentrata rajčice) i svježe kosanim peršinom ubacimo u teću...nakon "utrošenih" sat vremena, sve podlijemo čašom crnog vina, a kad vino iskuha ulijemo čašu prošeka, sačekamo da nam se jelo zgusne pa mu dodamo i dvije-tri jušne žlice (ovisno o ukusu) domaće, vinske kvasine pošto šug mora imati onaj slatkasto-kiselkasti okus ili kako bi to stari venecijaneri znali reći; dolce-garbo...nakon otprilike sat i pol kuhanja, venecijanu skidamo s vatre i tek je tada posolimo i popaprimo (jetricu, bez obzira pekli je ili kuhali, uvijek solimo tek nakon što nam je jelo zgotovljeno, jer u protivnom, dobit ćemo nešto što je pretvrdo, prežilavo i skroz nejestivo), potom sačekamo da nam venecijana malo "odane" pa je poslužimo uz palentu koju smo skuhali u kombinaciji sa šakom riže...

...jedni kažu, da je janjeća jetrica bogata željezom i da uz to sadrži visoku koncentraciju vitamina, posebice vitamina A koji je neophodan za imunitet, rast, vid i obnavljanje kože...drugi kažu, da jetrica polarnog medvjeda ima dvadeset puta veću koncentraciju vitamina A od janjeće jetrice, naravno pod uvjetom da medo nije bio alkoholičar ili da nije bio ono drugo, a ono drugo znači; da nije posjedovao djelomičnu ili nedajtibože kompletnu (od A do E) abecedu hepatitisa, no mala je vjerojatnost za to pošto smo vidjeli (na novogodišnjoj TV reklami jelte), kako medo konzumira saaaaaaamo coca-colu, koja saaaaaaamo tako može razjebat jetru, da čovjek ne povjeruje, a na kraju krajeva i ovim našim dilerima tebra nije baš na ruku svako toliko izvršit dostavu na sjeverni pol...treći kažu, da previše vitamina A može biti pogubno po naše zdravlje i život pa bi se stoga (nakon svega gore navedonog) bilo dobro držati isključivo ovih naših, manjih (janjećih) jetrica...e sad, jesu li do tih zaključaka došli etruščanski haruspici pomno pregledavajući džigericu ili netko drugi, to vam zaista nebih znao, ali znam da nema potrebe brinuti pošto sudbini, ionako nemoš uteć...dobar vam tek...


1 janjeća iznutrica...2 veće kapule (crvene)...4-5 režanja češnjaka...vezica peršina...pelati...žlica konzerve...mljevena crvena paprika (slatka)...2 dcl. crnog vina...2 dcl. prošeka...0,5 dcl. domaće kvasine...2 lovorova lista...maslinovo ulje...suncokretovo ulje...palenta...riža...sol...papar...

Nema komentara:

Objavi komentar