utorak, 19. lipnja 2012.

...jetrica alla veneziana...

 
...ono što su etruščani preuzeli od babilonaca, a rimljani od etruščana, naziva se kako? pa valjda haruspicija, a kako bi drugačije...haruspicija ili hepatoskopija (etruščanski - netsvis) je disciplina u kojoj haruspik (vrač u istih tih etruščana i rimljana) demonstrira divinaciju, proričući budućnost iz unutarnjih organa netom žrtvovanih životinja, rabeći najčešće ovčju jetru, premda se za tumačenje znakova sudbine mogu koristiti i drugi organi poput srca, pluća ili žuči...no kako se domicilno pučanstvo s vremenom sve više okreće vegetarijanstvu, haruspicija polako pada u drugi plan te povrću otvara neke sasvim nove mogućnosti...sa iznutrica se prelazi na grah, bob, kukuruz, čičvardu pa proricanje budućnosti postaje gatanje, zatim se pojavljuje ezo-tv, potom dolazi porin te nominacija za hit godine...ne pratim zvijezde ni horoskop ezoterija me nervira, na šesto čulo sam gluh ko top jedino napušen mogu biti zen...

...premda su etruščani bili tajanstven narod, njihovi dobri poznavatelji tvrde kako je zapravo haruspicija najpoznatija metoda proricanja koja im se sa sigurnošću može pripisati, a koja je u kasnijoj rimskoj kulturi u potpunosti zadržala svoj prvotni oblik, no sam početak takve vrste proricanja seže u daleku povijest pa haruspiciju mnogi povezuju i s početkom najstarije civilizacije tj. drevnom mezopotamijom pošto su je kao takvu prakticirale i ostale antičke kulture među kojima su prednjačili babilonci, asirci, a bogami i hetiti...cilj proricanja nije bio predviđanje budućnosti, već u prvom redu ispravno tumačenje predskazanja pa potom i svojevrsno ishodovanje božanske dozvole ili zabrane o primjerice osnivanju novog grada, izgradnji hrama, promjeni granica ili planiranju nekih drugih važnijih događaja...nepovoljni znakovi koje bi haruspik iščitao iz jetre nisu tumačeni kao upozorenje već kao zabrana preko koje se niti u kojem slučaju nije prelazilo...naravno da mi ne pada napamet gledati u budućnost kroz jetru pošto se budućnost već zna, jetra će završiti alla veneziana...jebote, opet sam zakomplicirao...

...allora...veći lonac napunimo vodom pa sačekamo da zavrije, a za to vrijeme janjeću jetricu, pluća i srce odvojimo od grkljana pa ih ubacimo u kipuću vodu, ali tek toliko da učine dva-tri kuželja i iz sebe izbace zaostalu krv, potom ih izvadimo iz vode, ohladimo i zamrznemo...u zamrzivaču ih držimo preko noći, a ujutro polagano odledimo, no ne skroz do kraja pošto je iznutrice puno lakše rezati dok su još napola zamrznute...režemo ih na tanke rezance jer se ionako tijekom kuhanja neće smanjiti već će nabubriti...

...u prigodnoj posudi, na mješavini maslinovog i suncokretovog ulja zažutimo kapulu koju smo prethodno izrezali na sasvim tanke polumjesece (čim-čim tanje, tim-tim bolje) te joj redom dodajemo: najprije srce (pošto znamo da je ono, kod nekih, ako ga uopće imaju, najtvrđe), zatim pluća i tek na kraju (nakon tridesetak minuta dinstanja) jetricu, potom promiješamo, sačekamo par minuta da se jetrica sljubi s ostalim iznutricama pa ubacujemo: na što tanje "listiće" izrezani bijeli luk, dva lista lovora, crvenu mljevenu papriku, podlijemo sve s malo temeljca i nastavljamo pirjati idućih dvadesetak minuta... 

...pelate sitno izrežemo pa ih zajedno sa žlicom konzerve (koncentrata rajčice) ubacimo u teću...nakon petnaestak minuta, sve podlijemo čašom crnog vina, a kad vino iskuha do pola, ulijemo čašu prošeka, sačekamo da nam se jelo zgusne pa mu dodamo i dvije-tri jušne žlice (ovisno o vašem ukusu) domaće, vinske kvasine pošto šug mora imati onaj slatkasto-kiselkasti okus ili kako bi to stari venecijaneri znali reći; dolce-garbo...nakon otprilike sat vremena (koliko je bilo potrebno za termičku obradu ovog jela), venecijanu skidamo s vatre i tek je tada solimo (jetricu, bez obzira pekli je ili kuhali, uvijek solimo tek nakon što nam je jelo zgotovljeno, jer u protivnom, dobit ćemo nešto što je pretvrdo, prežilavo i skroz nejestivo), začinimo svježe mljevenim paprom, sitno kosanim peršinom, potom sačekamo da se nađe pa je poslužimo uz palentu koju smo kuhali u kombinaciji sa šakom riže ili već nekim prilogom prema vašoj želji (bianco riža ili lešo krumpir)...

...jedni kažu, da je janjeća jetrica bogata željezom i da uz to sadrži visoku koncentraciju vitamina, posebice vitamina A koji je neophodan za imunitet, rast, vid i obnavljanje kože ...drugi kažu, da džigerica polarnog medvjeda ima dvadeset puta veću koncentraciju vitamina A od janjeće jetrice, naravno pod uvjetom da taj medo nije bio alkoholičar ili da nije bio ono drugo, a ono drugo znači; da nije posjedovao djelomičnu ili nedajtibože kompletnu (od A do E) abecedu hepatitisa, no mala je vjerojatnost za to pošto smo vidjeli (novogodišnja TV reklama, jelte), kako medo konzumira samo coca-colu, koja saaaamo tako može razjebat jetru, da čovjek ne povjeruje, a na kraju krajeva i ovim lokalnim dilerima tebra nije baš na ruku svako toliko izvršit dostavu na sjeverni pol...treći kažu, da previše vitamina A može biti pogubno po naše zdravlje i život pa bi se stoga (nakon svega ovog gore navedonog) bilo dobro držati isključivo ovih naših, manjih (janjećih) jetrica...e sad, jesu li do tih zaključaka došli etruščanski haruspici pomno pregledavajući džigericu ili netko drugi, to vam zaista ne bih znao, ali znam da nema potrebe brinuti pošto sudbini još niko nije utekao pa nećemo ni...dobar tek vam želim...


1 janjeća iznutrica...2 veće kapule (crvene)...4-5 režanja češnjaka...vezica peršina...pelati...žlica konzerve...mljevena crvena paprika (slatka)...2 dcl. crnog vina...2 dcl. prošeka...0,5 dcl. domaće kvasine...2 lovorova lista...maslinovo ulje...suncokretovo ulje...palenta...riža...sol...papar...

Nema komentara:

Objavi komentar