...cordon bleu...

...još samo jedan trenutak monsieur le bourreau, molim vas...svjedoci se kunu da je giljotinator doista sačekao trenutak, a onda...i eto, tako je Madame du Barry (službena ljubavnica Louisa XV.) okončala karijeru kurtizane...no osim po posljednjoj rečenici i sklonosti prema muškarcima, Madame će ostat upamćena i po tome što je voljela fino papati, te što je jedne večeri pozvala kralja (koji je btw. do tada bio uvjeren kako veliki kuhari mogu biti jedino muškarci) k sebi na večeru...mon chéri, ovo je izvrsno, c'est fantastique, ovo je ukusno i dobro poput jela koja se pripremaju na mom dvoru, a tko je Vaš novi kuhar, molit ću lijepo...upita kralj punih usta...kuharica Vaša Visosti, ovo jelo je pripremala kuharica, a ne kuhar...ponosno odgovori Madame...žena zna kuhati i za to joj treba odati priznanje, odlikovati je sa ništa manje doli -cordon bleu- ordenom...reče kralj pa u usta utrpa još jedan oveći komad ponuđenog mu odreska...e sad, da li je baš te večeri kralju bio serviran odrezak koje je kasnije dobio naziv -cordon bleu- to nikada nećemo saznati, ali nam nitko ne brani vjerovati u autentičnost ove priče...

...vjerojatno ste već negdje čuli za red siromašnih vitezova Krista i Salomonova hrama, tj. čuvene vitezove Templare, kao što ste čuli i za vitezove okruglog stola, glasovite vitezove koji su bili u službi kralja Arthura, za pretpostavit je da ste čuli i za onog Viteza Grigora, no jeste li ikada čuli za Red vitezova Duha Svetog...viteški red osnovan u doba francuske apsolutističke monarhije u 16. stoljeću, čiji su članovi, osim što su svi odreda bili pripadnici visoke aristokracije (uključujući i članove kraljevske obitelji) te što ih je sve do jednog krasio -križ reda duha svetoga- (malteški križ, kojeg su kao orden nosili obješenog na širokoj svijetloplavoj vrpci po kojoj su u konačnici i dobili nadimak cordon bleu) bili poznati i po ceremonijalnim žderačinama...okupljali bi se na legendarnim gozbama prezentirajući visoko kulinarsko umijeće prvenstveno s namjerom da kasnije potaracaju sva ta prekokrasna jela, no nitko ne garantira da je baš jedan od tih vitezova u svom kulinarskom zanosu pripremio odrezak, te ga nadjenuo, imenom -cordon bleu-...

...1830. započinje utrka transatlantika (prekooceanskih brodova) koja, iako neslužbena, postaje sve zančajnija među brodarskom konkurencijom, naravno da u ono vrijeme nije bila mala stvar ponijeti plavu vrpcu, nagradu, koja bi se svake godine dodijelila onome koji uspije u najkraćem mogućem vremenu prijeći atlantik...a kada je ljeta gospodnjeg 1906. Vojvotkinja od Roxburghea kumovala porinuću transatlantika Mauretania, nije niti slutila da će tri godine kasnije, upravo "njenom" brodu biti dodjeljena prijelazna plava vrpca, a još manje, da će istu u svom posjedu zadržati narednih dvadeset godina... no izgleda da to nije iznenadilo samo nju, već i kuhara na njemačkom brodu Bremen ...šefeee brzo nam pripremite nešto za jelo, uskoro stižemo, najsmobržiji transatlantik na svijetu, upravo smo skinuli Maury...vikao je kapetan svom kuharu, dok je ovaj, duboko zagledan u teleći schnitzel gruntao, kak' ga pripremit...pošto je kapetan bio švicarac, šef se (njemu u čast) odlučio za Gruyère (švicarski sir) kojim je napunio odrezak, a u čast dodijeljene im vrpce, odrezak nazvao -cordon bleu-...švicarcima vjerojatno nikada neće biti jasno, zašto je njemački kuhar, švicarskom odresku, dao francuski naziv...

...le cordon bleu ili kako bi se to unas reklo...plave trake, plave vrpce, plave lajsne, plave vezice, štrafte, fildešpanji, špagice, konopčići, niti, provlače se kroz tolike priče, da bi navodeći samo jedan manji dio njih, vjerojatno danas ostali gladni, gladni i bez ručka, zato pustimo sad priču i vatajmo se posla...

...dakle...teleći, pileći, pureći ili svinjski odrezak (ovisno o trenutnim mogućnostima) lagano potučemo batom za meso ili onim pečatnjakom kojim je šnicele tukao i pokojni tetak prije nego li je zbrisao s onom platinastom plavušom koja je, onako malo bacala na Merlinku...da, mislim na onaj pečatnjak s likom JFK-a...no tukli ga s ovim ili onim, najvažnije je da nam debljina odreska nakon tretmana bude oko jednog centimetra, zatim odrezak posolimo, popaprimo, pa na njega stavimo fetu šunke (pazimo da nam ta feta bude manja od odreska), na šunku položimo deblju fetu sira koju prekrijemo s još jednom fetom šunke, zatim sve to preklopimo s drugim odreskom, lagano potučemo krajeve, da nam se odresci spoje ili ih jednostavno pričvrstimo čačkalicama, "produkt" uvaljamo u brašno, potom umočimo u razmućeno jaje pa u prezlu...tako pripremljene odreske pržimo (na lagano zagrijanoj masnoći) sa svake strane oko 5-6 minuta, tj. dok ne dobiju onu zlatno-smeđu koricu...

...nakon prženja, odreske položimo na papirnatu salvetu koja će upiti višak masnoće, a zatim ih (dok su još topli) poslužimo zajedno s pečenim krumpirom ili onom "našom" francuskom salatom, naravno uz nezaobilaznu krišku svježeg limuna...i ko bi rekao da nam za pripremu jednog od najpoznatijih odrezaka na svijetu (kojeg mnogi svojataju) treba tako malo vremena, a osim što smo naučili kako se priprema, naučili smo i kako se pravilno naziva pa nema straha da ćemo i ubuduće naručivati gordon ble ili kondom blu ...a o L'Ecole de Cordon Bleu, Cordon Bleus afričkim vrapcima, Cordon Bleu Martellu, mladenkinoj plavoj podvezici i vjesnikovoj plavoj vrpci (koja to ionako više nije) nećemo ovaj put, hladi nam se...cordon bleu...dobar vam tek... 

 1 kg. telećih odrezaka (od ruže)...20 dkg. šunke...20 dkg. sira (Gruyère)...brašno...4 svježa jaja...krušne mrvice (prezla)...ulje...papar...sol...