...fuckin' chicken wings...

 

...recimo, da ste kao što to i obično činite nakon ručka, zahrkali ispred teveja, upaljenog naravno...to je ok, to nam se svima dešava, pogotovo nakon dugog i napornog neradnog jutra...i dok tako premoreni džonjate (snom pravednika, jel') do vas odnekud dopire milozvučan glas, bariton koji vam kazuje kako cayenne ima minimalno 30000...30000 tamo nečega...ako ste baš istinski zaljubljenik u Porsche, vjerojatno ćete samo nastaviti sanjati kako Team von deutschen Experten, frizira vaš san i podiže mu okretaje s pišljivih 6700 na sada već vrtoglavih 30000 o/min. ostavljajući tako iza sebe čak i bolide formule 1 koji su se nekoć davno (prije onog ograničenja na 19000) vrtjeli preko 20000 puta u minuti i to s lakoćom koja zapanjuje...nego, reče li onaj odnekud dopirući glas; Porsche Cayenne ili samo cayenne, pitam jer nije baš jednostavno, onako u polusnu, punog želuca i prazne glave, razlikovati malo od velikog slova...jelda da nije...

...svi znamo tko je bio Abraham Lincoln (za one koji ne znaju, to je onaj lik s novčanice od 5 američkih dolara), no nisam baš siguran da svi znaju tko je bio Mr. Wilbur Lincoln Scoville, a bio je...beba s nenavršena tri mjeseca, koja je te proljetne večeri (oko 22 sata  i 13 minuta) čvrsto spavala u svojoj kolijevci, dok je njezin stariji prezimenjak (ne sluteći ništa) gledao svoju posljednju kazališnu predstavu (Our American Cousin)...i sad se vi s pravom pitate, kakve veze imaju jedan s drugim...skoro pa nikakve, osim što su obojicu ponekad znali zazvati: 'ej Linkolneeeeeeeee...i što su obojica bili ugledni amerikanci...

...nego, znate li vi što je to organoleptička kontrola...e to vam je ono kad s jezikom i kad svaštanešto, ma znate, znam da to znate...zapravo sam htio reći, kako je nedavno (a to nedavno je bilo 2012. godine) "proslavljena" stogodišnjica toga...naime, prije nešto više od sto godina, po prvi je put svijetu predstavljen...Scoville-ov organoleptički test, kasnije poznat i kao Scovilleova skala iliti ljestvica, prema kojoj se mjeri ljutina, tj. pikantnost papričica...Mr. Wilbur je u slobodno vrijeme bio ljekarnik, urednik stručnog magazina, farmaceutski kemičar, sveučilišni profesor, kolumnist i još svaštanešto, je bio, on...no karijera mu kreće uzlaznom putanjom tek nakon spomenute prezentacije, tako da taj organoleptički test već tada dobiva ime po svom autoru, u čiju je čast kasnije posvećena i mjerna jedinica...Scoville...

...primjerice, ova naša obična, vrtna paprika, paprika vulgaris; sadrži 0 scoville jedinica, dok recimo Naga Bhut Jolokia (jedna od najpoznatijih papričica na svijetu, poznata još i kao Ghost Pepper) s područja indijske regije Assam, može sadržavati i do 1041427 tih scoville jedinica, od nje je ljutija iliti ljuća Trinidad Scorpion koja ima prosječnu ljutinu od oko točno 1463700 istih takvih, jelte jedinica, a nakon nje slijedi Carolina Reaper s nevjerojatnih 2200000 scoville jedinica...naravno, sad govorimo samo o onim legalnim papričicama, a u legalne papričice, odnedavno spada i Pepper X kao najljuća papričica na svijetu čija se prosječna ljutina vrti oko točno 2693000 scoville-a...za jebeno izgorit'...

...Trinidad Scorpion Butch T. je dugo držala Guinessov rekord kao najljuća papričica na svijetu, sve dok se nije pojavio poljoprivrednik Ed Currie, otac dviju, trenutno najljućih papričica na svijetu, a to su već spomenute: Carolina Reaper i Pepper X...no mi danas nećemo koristit (a vjerojatno ni sutra) niti jednu od tih ekstremno ljutih paprika već ćemo se prikloniti kajenskoj paprici ili cayenne, koja sadrži minimum 30000...heeej...pa zar nije o tome pričao i onaj, odnekud dopirući bariton...cayenne ima minimalno 30000 scoville jedinica, a ne okretaja u minuti, kako se to činilo s kauča...scoville jedinica...

...ako se pitate, zašto baš kajenska, a ne neka druga papričica, odgovor je jednostavan... bez kajenske paprike nema ni vrhunskih "spicy buffalo chicken wings-a" koja ćemo mi pripremiti na već provjeren način...let's play...pileća krilca najprije operemo i posušimo, zatim im odstranimo vrhove (to su oni špicasti dijelovi krilaca) pa ih oprezno na zglobu zarežemo nožem i prepolovimo...brašno, slatku mljevenu (dimljenu) papriku, češnjak u prahu (granule), kajensku mljevenu papriku, papar i sol izmiješamo, zatim mješavinu stavimo u najlon vrećicu pa u istu tu vrećicu ubacimo i krilca, dobro protresemo vrećicu (nekoliko puta), potom krilca izvadimo iz vrećice te ih slažemo na aluminijsku foliju, koju naravno, uguramo i ostavljamo u hladnjaku sve dok ne zgotovimo umak/sos/toć...

...recimo KFC (Kentucky Fuckin' Chicken) ima nekih poveznica s ovom našom pričom, doduše još nisam otkrio kojih, ali...glavna zvijezda u oba slučaja su pileća krilca, ovaj prvi Lincoln, ovaj iz kazališta, je rođen u saveznoj državi Kentucky, a pukovnik Sanders (osnivač KFC-a) nikad nije otkrio svih 11 začina koje koristi u pripremi krilaca, ali zato mi svojih 11 jesmo, no to ne znači da su njegova...a izgleda da ni ta kazališna predstava nije bila baš nešto, čim su tjelohranitelj i kočijaš ostavili predsjednika u loži i otišli na pivu, čime su omogućili onom Booth-u da ostvari svoj mračni plan, a možda su oni i...

...u prigodnu posudu stavimo topiti maslac pa čim se maslac počne topiti, dodajemo mu redom; chilli sos, slatku crvenu mljevenu papriku, kajensku mljevenu papriku, jednu jušnu žlicu jabučnog octa, dvije jušne žlice smeđeg šećera, nekoliko kapi tabasca, sol, papar i kečap...kad umak zakuha, mičemo ga s vatre...u zasebnu posudu ulijemo ulje i sačekamo da se zagrije na oko 180°c (važno je znati da ulje nikako ne smije biti hladno) pa krila pržimo u dobro zagrijanom ulju 6 do 7 minuta, a zatim ih vadimo na rešetkastu podlogu, sačekamo desetak minuta da se ocijedi višak masnoće, ubacimo krilca u zdjelu, prelijemo ih umakom, a zatim zdjelu poklopimo i dobro protresemo...dec it...čikn vings...

...kada mi je my dear friend Chuck (ne Norris već onaj drugi Chuck) predložio, a bilo je to long time ago u Tampi na Floridi, da odemo na večeru u restoran, koji kao specijalitet kuće nudi pileća krilca, ostao sam malo paf...moram odmah priznati kako ništa posebno ni spektakularno tamo nisam očekivao, pošto (do te večeri) baš i nisam bio nešto lud za avijacijom, no stupivši u restoran prepun mlade piletine, počeo sam mijenjati mišljenje, a kasnije i neke navike...bataka i prsa je bilo na sve strane, a mi smo (onako za početak) odabrali, krilca...chicken wings with blue cheese and celery...a zašto sve ovo pričam, pa zato jer su krilca, pripremljena baš na ovakav, gore navedeni način, "najbliža" onima iz tog restorana...a možda su ova čak i...u svakom slučaju, dobar tek vam želim...

20-25 kom. pilećih krila...1 l suncokretovog ulja...300 g glatkog brašna (tip 550)...crvena mljevena paprika (slatka, dimljena)...kajenska mljevena paprika...češnjak (granule)...150 g maslaca...300 ml chilli sosa (slatkog)...200 ml ketchupa...2 žlice jabučnog octa...2-3 žlice smeđeg šećera...tabasco...sol...papar...