subota, 24. kolovoza 2013.

...meksička salata - viva la revolución...


...José Doroteo Arango Arambula nije radio u hacijendi, zapravo radio je, ali ne u onoj koju je prije par dana zatvorila porezna...a ako ćemo pravo, izvjesni gospodin nije ni mogao raditi u vodičkoj haciendi i to iz više razloga: prvi i osnovni je taj, što gospodin nije bio camarero, nije bio niti barmen, a bogami ni izbacivač...doduše, nije on bio ni kuhar, a ipak je 1910. sa svojim muchachosima uspio zakuhati, ni manje ni više nego; meksičku revoluciju, revoluciju koja je trajala punih deset godina, no moram odmah napomenuti, kako to nije njegova jedina poveznica s kulinarstvom...drugi, ne baš manje bitan razlog zbog kojeg sin Agustína Aranga nije bio prisutan kada je u haciendu upala porezna, je nekako više osobne prirode, naime dotičnog je još tamo 1923. "skinuo" nepoznati počinitelj, a to je vrlo dobar alibi, definitivno, pa čak i za poreznu...naravno da sad već pogađate o kome se radi, radi se o tipu kojeg su najbliži suradnici oslovljavali s Francisco, dok su ga svi ostali zvali...Pancho Villa... 

...danas je Pancho Villa (ma koliko god to nekome zvučalo čudno) svojevrsni sinonim za kulinarstvo i malo koji revolucionar se može podičiti tako impozantnim nizom ukusnih jela...recimo; jeste li ikad čuli za Che Guevarinu krepku juhu od karfiola i poriluka ili Homeinijev svinjski file u umaku od borovnica ili za Ho Ši Minov odrezak na naglo ili Marxov und Engelsov brudet od jegulja i žaba ili Robespierreovu mućkalicu ili za picu Rose Luxemburg ili Lenjinov crveni omlet iznenađenja, možda za cheesebaconburger alla Fidel Castro...niste !?...pa naravno da niste, bilo bi čudno da jeste i zato; bienvenido u Pancho Villa's restaurante...

...T-bone steak Pancho Villa...Pancho Villa's burrito...Villa Pancho's miješana plata za dvije osobe...ramstek alla Pancho Villa...El Pancho burger...Pancho Villa salad...porotos Pancho Villa...lomo asado a la parrilla de Pancho Villa...las tortillas de Pancho Villa... pizza alla Pancho Villa...i naravno, Pancho Villa's sandwich...a Emiliano, gdje se u ovoj priči nalazi Emiliano !?...ma kako sad koji Emiliano, pa valjda onaj, Zapata...Emiliano Zapata, proslavljeni revolucionar i idol meksičkih bezemljaša...

...kada su (te već spomenute 1910. godine) dos muchachos krenuli u kulinarske vode i zajedničkim snagama, onako rame uz rame sa svojim amigosima zakuhali revoluciju, malo tko je mogao predvidjeti na koji će način, svakog od njih ponaosob, ista ta revolucija obilježiti...iako po karakteru posve različiti (barem se tako pričalo) obojica su bili u istoj misiji i imali isti revolucionarni cilj, no revolucija je zajebana i nadasve nepredvidiva stvar, a koliko nepredvidljiva najzornije se oslikava u činjenici da je po završetku iste Emiliano postao inspiracija za mnoge glazbenike, mnoge balade i mnoge legende, a Pancho za kuhare...hm, a možda samo zbog tjelesne konstitucije...

...ne znam, da li me pratite, ali potreban nam je dressing, za salatu naravno, a kakav drugi !?...vamos compañeros...od maslinovog ulja, vinskog octa, svježe ocijeđenog soka limete, protisnutog češnjaka, soli, mljevene ljute chili paprike i nekoliko kapi tabasca načinimo dressing, kojeg pohranimo, a gdje drugdje nego tamo gdje ima mjesta, dok ne pripremimo sve ostale sastojke...crvenu (rog) papriku, koju smo prethodno ispekli na roštilju ili u pećnici, ogulimo i izrežemo na tanje trake, izrezanoj paprici dodamo na kolutove rezani mladi luk i cherry rajčice (također izrezane), nakon toga dodamo i crveni fažol (što će reći grah), kojeg smo skuhali u slanoj vodi i ohladili...naravno da možemo koristiti i grah iz konzerve, jednostavnije je, a kad smo već kod konzervi, onda možemo upotrijebiti i konzervirani kukuruz, zašto da ne ?...zatim, sve to pospemo svježe sjeckanim peršinom, prelijemo onim dressingom kojeg smo ostavili tamo negdje, dobro izmiješamo pa ubacimo u refrigerador i ne diramo više ništa (narednih pola sata), osim tequile, a nakon toga...yepa yepa, arriba arriba, andale arriba arriba, yepa...

...izgleda da je revolucija ipak naposljetku obilježila vojskovođe u svom stilu, Villu u kulinarskoj, a Zapatu u nekakvoj glazbenoj-pjesničkoj verziji, jer teško da ćete naići na steak koji se zove Emiliano Zapata, ali zato na baladu hoćete, e sad...jesu li i koliko su na to utjecale sve one priče koje bi viejo hombre pripovijedao u dugim zimskim noćima, grijući uz logorsku vatru već pomalo naborane i promrzle prste, te osluškujući zavijanje olinjalih prerijskih kojota koje je dopiralo sa obližnjih brežuljaka, ne bih vam znao reći, no prema tim pričama El Tigre del Sur (kako su mnogi zvali Zapatu) se više družio s mariachima, a Pancho s cocinerosima, a da li je to bilo baš tako, čak ni to vam ne bih znao reći, ali zato znam da je ovaj potonji, kojeg su mnogi kroz povijest prikazivali kao omalenog i debeljuškastog, brkonju kojeg krije sombrero grande, zapravo bio "visok" ne biste vjerovali, 178 centimetara i težak oko 80 kilograma, a s tim parametrima je (u ono vrijeme) imao fantastične predispozicije da postane, barem krilni centar meksičke košarkaške reprezentacije, no na njegovu nesreću el baloncesto je za meksikance postao ozbiljan sport tek 10-ak godina nakon generalove smrti, a i tko zna, bili on za to imao vremena...uvidjevši da su šanse za ostvarivanje kakve-takve košarkaške karijere jednake nuli, Vilje se polako okreću nogometu, pa tako; nakon što je zabio 63 gola za Sporting de Gijón, 32 za Zaragozu, 108 za Valenciu i 33 za Barcelonu, Villa je preksinoć zabio i za Atlético iz Madrida, ali to...to je već neki drugi Villa... 

...u konačnici piknička konstitucija baš i ne drži vodu jer koliko god da su Villa i Zapata bili slični ili pak različiti (zavisi iz kojeg kuta ih gledate), nešto mi govori, da bi ih ova naša salata povezala bar u još jednom segmentu, ako ne zbog ičeg drugog, onda bar zbog osebujnog imena...viva la revolución...e da, ako vam je na neku foru ostao komadić tune, još od onog zadnjeg gradelavanja ili ste slučajno, negdje naletjeli na konzervu iste...pa naravno...disfrutar de su comida...


800 g. crvenog graha...400 g. kukuruza šećerca...1 kg. crvene paprike (rog)...15-20 komada cherry rajčica...1 vezica mladog luka...4-5 režnjeva češnjaka...1 vezica svježeg peršina...2 limete...domaći vinski ocat ili aceto balsamico...0,5 dcl. maslinovog ulja...mljevena ljuta paprika (cayenne)...tabasco...sol...

Broj komentara: 9:

  1. Te tvoje pricice..heh..
    Volim ( i vrlo cesto pravim) mexicanu :)

    OdgovoriIzbriši
  2. sve sam kupila, osim tabasca, i to sam išla u dućan sad po pljusku (dvaput, zaboravila sam papriku). bolje ti je da je ovo jelo dobro! ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. Svaka cast za ovaj blog:) Dugo godina sam profesionalna kuvarica i zaista jos nisam srela nijednog kolegu koji je mrsav.Najbolji kuvari sveta probaju sta skuvaju i znaju sta je dobro.Veliki pozdrav iz Svajcarske

    OdgovoriIzbriši
  4. Bravo na blogu! samo nastavi uz lijepe priče i divne recepte...

    mali tip -- specificiraj negdje sve recepte po abecednom redu npr. da možemo glasat koji nam je najbolji

    Dr. Igy

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. ...dragi doktore, zar nije ovako zanimljivije? odabereš mjesec po vlastitom nahođenju, klikneš na njega, a zapravo pojma nemaš što te tamo očekuje i što taj mjesec krije...:)

      ...lp...:)

      Izbriši