utorak, 28. travnja 2020.

...ramstek vulgaris...


...stvarno ne znam jesam li vam ovo već ispričao, no nema veze jer kad čovjek sam sebe hvali, onda nije na odmet da to ponovi više puta...hvaliti sam sebe ispravno je, a kuditi sebe ludost je...reče čovjek koji valjda zna o čemu priča, čovjek kojeg su neki proglasili najpametnijim likom koji je ikad kročio zemljom, istom ovom zemljom koju je upravo on postavio u samo središte svemira, čovjek koji kaže da se ljudsko znanje postiže najprije pomoću osjetnog iskustva i da bi bilo najbolje da ne radimo ništa, da ne govorimo ništa i da ne budemo ništa, ako želimo izbjeći kritiku, a to znači...nda, rump steak...

...već nakon četvrte pive, duboko zagledan u ramstek, kolega može (bez obzira što nije ni korizma ni pepelnica niti čista srijeda) započeti s jednom od onih prigodnih...Memento, carnis, quia pulvis es, et pulverem reverteris...što će reć' spomeni se ramsteče, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti...iz praha si nastao i u prah ćeš se vratiti pa ti sad vidi...a jesam li vam već pričao o svom kolegi koji je ostao zarobljen u srcu veselog i zbunjenog dječaka dizelaša, ponekad (baš ovako, kao i ovoga puta), potpno pogubljenog...kolega, ma samo sam sekundarno skrenuo pogled, reče on i dalje ne shvaćajući što se tu točno desilo, a to sekundarno, prevedeno s hrvatskog na njegov jezik znači; samo na sekundu, no na veliku žalost svih nas ostalih (koji smo čekajući ramstek najprije pojeli sav kruh, a potom i salatu), to sekundarno je bilo u pravom smislu te riječi jer koncentracija mu je bila usmjerena na tamo neki, sekundarni objekt...i to skroz...a tko to može razumjeti...

...nego, jel' to sad netko spomenuo ramstek...onaj komad goveđih leđa kojeg svaki pravi mesožder, mesožder vulgaris, koji bar malo drži do sebe i svog renomea, izuzetno cijeni i smatra ga ultimativnim, posebice kada je u igri jedan od ona prva četiri odreska koja se nalaze bliže vratu, a svaki od njih teži preko kilograma...što još znamo o ramsteku...pa znamo da se naslanja na biftek (samo ih T kost dijeli) i da bi u rashladnoj komori na 2°c uz koncentraciju vlage od 85% trebao provesti najmanje 4 tjedna kako bi sazrio i bio baš ono što i treba biti; maturo ramstek...nakon što je maturirao (dehidracijom izgubio na početnoj težini do 20%) cijena mu skače u tri pičk...ali ako ste dobri s onim kvartovskim mesarom, u što uopće ne sumnjam, onda nemate baš nikakvih problema jer on uvijek u svojoj savršeno rashlađenoj komori (u zamjenu za nekoliko savršeno rashlađenih piva) ima mjesto i slobodnu kuku za vješanje vašeg ramsteka, sve dok ovaj ne maturira ili dok mesaru ne uleti sanitarna...


...rumpsteak/rib-eye/tomahawk/t-bone/portehouse/fiorentina/sirloin/flank/bavette...razni odresci, koji osim već spomenutog suhog (dry aging) i još nespomenutog mokrog (wet aging) zrenja "podnose" i razne marinade, no dobro je znati da niti jedna marinada na svijetu neće od vašeg nejestivog odreska učiniti čudo, nou fakin vej...pravi alfa mesožder za pripremu zrelog, odležanog ramsteka koristi samo jaku vatru, ulje, krupnu sol i svježe mljeveni papar, a sve ostalo je samo...nema premazivanja senfom i sličnim proizvodima koji su izmišljeni samo da bi nam još dodatno ispraznili kasu, kao da već nismo dovoljno platili odreske, nema onog namakanja u alkoholu (whiskey/whisky/cognac/brandy) niti utrljavanja raznog začinskog bilja, posebice vegete i njoj sličnih proizvoda, nada/niente..

...evo, već sam zaboravio s čime sam se ono htio pohvaliti...e da, sjetih se...nema tome dugo kako sam sa svoja dva stručna suradnika posjetio jedan od najpoznatijih restorana u regionu (to se valjda sad tako kaže), ako ne i šire...restoran je nadaleko poznat upravo po ramsteku koji je vele, uzgojen na nji'ovoj livadi...ne govorim ništa, slušam i kontam, kol'ka to livada mora biti, jebem li ti livadu da ti jebem...a konobari, majstori od zanata, priređuju mali igrokaz, jedan (pretpostavljam ober ili za prijatelje sale) gura kolica na kojima se osim ramsteka nalaze popratni sadržaji, uključujući zapaljenu XXL prskalicu, a mi gledamo hoće li se oglasiti dojavljivač požara i s plafona svršiti po nama, ovaj drugi konobar, ovaj koji nije sale, ide iza saleta i klapara nekakvim zvonom, proizvodi buku, pretpostavljamo da je upravo to zvono visilo o vratu rahmetli krave i da joj se tim činom odaje svojevrsna počast, dolaze do našeg stola, cela kafana gleda u nas, sale mi viče: ti snimaj, zatim navlači rukavicu, reže ramstek, baca ga na ugrijanu podlogu, ramstek cvrči, sale ga zalijeva rastopljenim maslacem, punomasne kapljice špricaju po nama, po majicama, košuljama, hlačama, mi sretni, smijemo se, smrdimo po masnoći, jebemo sali majku (ali to tek kasnije)...sale je toliko ishvalio taj njihov ramstek, da mi nismo imali srca kazati muuuuuu, da mi nemamo livadu kojom bi trčale naše krave, ali da su naši ramsteci, oni ramsteci koje mi prpremamo, bar za level, ako ne i dva, bolji od ovoga kojeg nam je on dogurao, no sve da smo mu to i rekli, čisto sumnjam da bi nas doživio, jer jedino što sale uistinu doživljava je...napojnica/manča/bakšiš/trinkgeld...

...dakle, debljina ramsteka vulgaris, kojeg smo predodredili za gradele bi trebala biti ni više ni manje nego točno oko otprilike cca 4 cm. i to je prva stvar koju bi trebali znati, ako mislimo, a izgleda da stvarno mislimo...druga bitna stvar je da ramstek, nakon što ga izvadimo iz hladnjaka, zaspemo krupnom morskom solju (bez obzira što smo toliko puta čuli da se ramstek soli tek nakon pečenja, no nije bed, posolit ćemo mi njega i nakon što ga ispečemo) i ostavimo na sobnoj temperaturi idućih sat vremena...treća, vrlo bitna stavka je vatra, gradele/roštilj/grill/barbecue zagrijemo do boli, što znači da se bez zaštitne rukavice ni ne pomišljamo približiti mjestu radnje...četvrto što je bitno je to, da (ovisno o nijansi ružičaste koju želimo postići) ramstek pečemo; četiri minute s jedne strane i dvije do tri minute s druge strane, ako želimo da bude skoro srednje pečen ili što bi oni koji se prave englezi rekli; medium rare (unutrašnja temperatura mesa je u tom slučaju 60°c)...peta, ne manje važna stvar je ta; da se ramstek okreće samo jednom i da prilikom tog okretanja koristimo lopaticu ili špatulu, nikako vilicu/viljušku/pirun pošto se ramstek prilikom pečenja, niti bode, niti pritišće...šesto; kada smo ramstek okrenuli, pazimo da ga ne stavljamo na isto ono mjesto na kojem je do tad ležao na gradelama, već na mjesto do tog mjesta, koje je do tada bilo prazno i koje je bolje zagrijano...sedmo; nakon 6-7 minuta pečenja, ramstek skidamo s gradela, stavljamo ga u pliću, zagrijanu posudu (nikako hladnu), na njega stavimo kocku maslaca, začinimo krupnom morskom solju, svježe mljevenim paprom, poklopimo posudu, odložimo je na toplo mjesto (negdje pored gradela) i ostavimo da odmori točno onoliko dugo, koliko smo ga pekli, znači 6-7 minuta...ako pri ruci nemate odgovarajuću posudu s poklopcem, ramstek možete, nakon što ga skinete, začiniti i zamotati u aluminijsku foliju te ostaviti na toplom (pećnica) da se na taj način odmori 6-7 minuta...i ne zaboravite prije nego bacite ramstek na gradele, stresiti s njega onu sol kojom ste ga posolili nakon što je izronio iz frižidera jer ramstek je za tih sat vremena povukao na sebe točno onoliko koliko mu treba...eto, dalje znate...

...pomoću osjetnog iskustva (nakon što sam osjetio okus njihovog ramsteka), došao sam do spoznaje da je naš ramstek, bez imalo pretjerivanja, za klasu bolji od njihovog pa sad vi meni recite; ako ovo nije dobar razlog za samopohvaliti se, onda ja ne znam što je jer di ćeš bolje prigode od ovakve...moram priznati, da je lik s početka ove priče, onaj kojeg su nazvali najpametnijim čovjekom koji je ikad živio, bio u pravu glede kritike i šteta što se nismo nikad upoznali, ali upoznao sam zato, jednog malo drugačijeg lika, lika koji je u središte istog tog svemira, umjesto zemlje postavio...a što drugo nego ramstek...uslast...


1 goveđi ramstek (800-900 g)...suncokretovo ili biljno ulje...krupna morska sol (svježe mljevena)...šareni papar (svježe mljeven)...

Nema komentara:

Objavi komentar