utorak, 20. ožujka 2012.

...mornarska salata...


...svijet je lopta šarena, rekao bi onaj Žera i sve na njemu (ili gotovo sve) ima svoje ime, svoj naziv, svoj kod...ovisno o podneblju, ovisno o narodu, ovisno o jeziku...često nam se zna dogoditi, da naiđemo na jelo koje je "pokriveno" s preko masu različitih naziva (cordon bleu / zagrebački odrezak / ljubljanski zrezek / karađorđeva šnicla), no zna nam se desiti i da naletimo na ime koje je sinonim za čak prekonekoliko jela, a osim toga, možemo ga pronaći i u kombinacijama koje teško da bi mogli povezati s istim tim jelom kao takvim, nešto poput ove naše mornarske salate...malčice sam sad zakomplicirao, jelda da jesam, a jebat ga, štaću...

...skuhali smo juhu...a-ha jesmo, dolaze nam gosti, a mi se baš potrudili pa samo zbog njih pripremili jednu pravu, dobru, krepku goveđu juhu, u koju smo (osim što smo stavili svaštanešto) stavili i dosta mesa...e sad, kako dragi nam gosti (najčešće) ne dolaze samo na juhu, bar ne dok su mlađi, a njihova djeca baš kao i naša ne ljube odveć lešo meso, već ljube picu, ljube čelapčiće i ražnjiće (uostalom sjetite se sebe, što ste vi kao dijete više voljeli; lešo meso ili ćevape), kuhana govedina ostaje zaboravljena plivati u loncu sve do...sve do sutradan...

...a onda drugo jutro standardna priča, ništa vam se neda, gosti su otišli, no za svaki slučaj zavirujete naokolo da nije koji od njih ostao, gledate iza kauča, otvarate regal, saginjete se ispod stola, dižete tepih...zuji vam u glavi i trudite se nevidjeti nered koji je izazvao nezaustavljivi tajfun zvan: mila dječica mojih dobrih prijatelja-rođaka-kumova ...žejni ste kak prosečni zagorec...pokušavate ignorirati veliku merlot fleku koja vam se ruga, koja vam se ceri i koja vas gleda drito u oči, ali kud baš s tog jedinog bijelog heklanog stoljnjaka kojeg vam je prošle zime poklonila tetka, gledate vi nju, gleda ona vas, ma ne tetka, nego mrlja...otvarate frižider u nadi da ćete ugasiti žeđ i da će vam on pomoći i dati ideju, što nakon svega pripremiti za ručak, a da bude brzo i da ne morate izlaziti iz kuće...žedno grabite bocu mineralne, koju je netko (netko tko prati igru), još sinoć ubacio da se hladi, naginjete je, hladna tekućina slijeva se niz suho grlo, niz bradu, kaplje po japankama, zjenice vam se šire, a tada, tada spazite lonac...jebote, čiji je sad ovo lonac, što li je u njemu i što uopće radi u mom frižideru...???

...sve što putem prehrane unosimo u naš organizam gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život...neka hrana bude tvoj lijek, a ne lijek tvoja hrana...drugim riječima "ono smo što jedemo" znao bi reći tip koji se oko 460. godine prije Krista rodio na omanjem grčkom otoku zvanom Κως i koji se osim hrvanja (kojeg je btw. smatrao vještinom i umjetnošću) pomalo bavio i medicinom, a širem je puku poznat i kao "otac medicine"...da, radi se o Hipokratu, ali ne, Hipokrat nema apsolutno nikakve veze s onom merlot flekom s tetkinog heklanog stoljnjaka...

...dakle...najprije stavimo kuhati jaja, a dok se jaja kuhaju, ne sjedimo, već režemo govedinu na manje kockice, isto učinimo i sa mrkvom iz juhe (ako je nismo prije toga pojeli) te kiselim krastavcima...mladu kapulu izrežemo na tanke ploške (ako nema mlade, dobra je i stara) pa je zajedno sa šakom kapara i sitno kosanim peršinom dodamo usitnjenoj govedini...jaja oljuštimo, također ih narežemo, pa sve zajedno posolimo, popaprimo, zauljimo (može i malo maslinovog ulja) te začinimo, koristeći aceto balsamico ili najobičniju, domaću vinsku kvasinu, promiješamo i...dalje znate...a koliko nam zapravo treba vremena za pripremu jedne ovakve salate...pa ne baš puno, taman dok popijemo prvu od one četiri kave koje su na rasporedu toga jutra i dok se mrvu refamo od prošlonoćnog derneka, salata je već; stend baj...naravno da ovakvu salatu možemo pripremiti i u kombinaciji s maslinama, kockicama feta sira, piletinom, kuruzom, šunkom i svim onim jestivim čega se dočepamo tog jutra, zapravo sve zavisi o kreativnosti i volji koja će nas krasiti dej after jestrdej...

...na kraju, moram biti iskren i priznati da zaista nemam pojma zašto se baš ova salata zove mornarska, tj. zašto je dobila upravo to ime...mornarska salata...kada u njoj nema gotovo ništa što bi je moglo povezati s morem i mornarima ili...ili ipak ima ?...pa ako već tisućljećima vjerujemo onom antičkom hrvaču, koji kaže da smo to što jedemo, zašto bar ovaj put nebi učinili iznimku i obrnuto postavili stvari...dobar vam tek...


1/2 kg. kuhane govedine (nemasne)...5 tvrdo kuhanih jaja...2 mrkve...4-5 kiselih krastavaca...2-3 mlade kapulice ili jedna osrednja kapula...kapari...vezica peršina...ulje...aceto balsamico...svježe mljeveni papar...sol...

Broj komentara: 5:

  1. silno me zabavila na onaj jedan "smješkam se, smješkam" način ova slika juhe (yeah, right, juhe) u kombinaciji s naslovom posta. ako ću sad cijeli dan pjevušiti onu iritantnu pjesmu magazina, znam koga kriviti :)))

    OdgovoriIzbriši
  2. ...huljića naravno, a koga drugog...:)

    OdgovoriIzbriši
  3. ...što je to govedina ...postoji li to još uopće ...jer ovo što se može kupiti u mesnicama više i ne miriši na govedinu ...btw...zašto mornarska ...jel to neka govedina od morske krave ...i juha ti je "slatko " aranžirana ...baš onako ...proljetno ...i kad već stavljaš svaštanešto ...stavi i neštosvašta...u slijedeće jelo ...što više toga svaštanešto u životu daje ...onaj touch ...posebnosti ...

    OdgovoriIzbriši
  4. kapetane jack ...nedsotaje mi ona priča koja ide uz svako tvoje jelo...

    OdgovoriIzbriši
  5. ...govedina...vjerojatni postoji, ali u argentini...najbolja govedina koju sam ikada jeo je upravo argetinska, koja nema veze s ovom "našom"...a zašto mornarska...pa rekoh da nemam pojma, možda si u pravu, možda je prva mornarska i napravljena od morske krave...:)

    ...priča...da, već su mi rekli da im fali priča...ma budem ja (ubuduće već nešto smislio...;)

    OdgovoriIzbriši