...mornarska salata za mramorne...

...svijet je lopta šarena, već sto miliona godina, ima li za mene vremena...pitao se žera...i sve na ovom svijetu, tj. gotovo sve; ima svoj kod, svoje ime, svoj naziv te je kao takvo podložno promjenama (sve osim one žerine zurke), ovisno o podneblju, ovisno o narodu, ovisno o jeziku...često nam se zna dogoditi, da naiđemo na jelo koje je naizgled identično jelu kojeg smo već negdje vidjeli ili kušali, jelu koje je "pokriveno" s masu različitih naziva (cordon bleu/zagrebački odrezak/jubljanski zrezek/karađorđeva šnicla)...vjerujem da nam se ponekad zna desiti da naletimo na ime koje je sinonim za prekonekoliko jela, a osim toga, možemo ga pronaći čak i u nekim kombinacijama koje; teško da bi mogli povezati s istim tim jelom, a najbolji primjer za to je upravo ova naša, ustvari mornarska salata...izgleda da sam malo zakomplicirao...a jebat ga, štaću...da i ja u njemu uživam...

...skuhali smo juhu...a-ha jesmo, dolaze nam dragi gosti, a mi se baš potrudili pa zbog njih pripremili jednu pravu, dobru, domaću, krepku goveđu juhu, u koju smo (osim što smo uz svaštanešto ubacili i 2-3 kokošja krilca) dodali i goveđi rep te popriličnu količinu junetine/govedine...e sad, kako dragi nam gosti (najčešće) ne dolaze samo na juhu, bar ne dok su mlađi, a njihova djeca baš kao i naša ne ljube odveć lešo meso, već ljube picu, ljube burgere, ljube čelapčiće, pohance, ljube...uostalom, samo se sjetite sebe, što ste vi kao dijete više voljeli; da li lešo govedinu ili ćevape i nemojte sad ovo miješati sa sexom jer...dakle, kuhana govedina, zapravo masu lešo mesa nam ostaje zaboravljeno plivati u loncu kojeg smo pohranili duboko u hladnjak, sve do...sve tamo do sutradan...

...a onda, drugo jutro standardna priča, ništa vam se ne da, gosti su srećom otišli, no za svaki slučaj zavirujete naokolo da nije koji od njih ostao, gledate iza kauča, otvarate regal, saginjete se ispod stola, dižete tepih...zuji vam u glavi kao u onoj nastambi za pčele...e da, košnici, dok se osjećate kao trut kojeg je prožvakala pa ispljunula napaljena matica i trudite se ne vidjeti nered koji je izazvao nezaustavljivi tajfun zvan: mila dječica mojih dobrih prijatelja-rođaka-kumova-susjeda...da, onih susjeda sa šestog...a uza sve to; žejni ste kak prosečni zagorec...pokušavate ignorirati veliku merlot fleku koja vam se ruga, koja se ceri i koja vas gleda drito u oči, ali kud baš s tog jedinog bijelog, heklanog stolnjaka kojeg vam je prošle zime poklonila tetka, gledate vi nju, gleda ona vas, ma ne tetka, nego mrlja...otvarate frižider u nadi da ćete u njemu pronaći nešto što će vam ugasiti žeđ i nadi da će vam on (frižider), pomoći i dati ideju, što nakon svega pripremiti za ručak, a da bude brzo i da ne morate izlaziti iz kuće...žedno grabite bocu mineralne, koju je netko (netko od onih iskusnijih koji prate igru) još sinoć, ubacio da se ohladi, naginjete je, hladna tekućina slijeva se niz suho grlo, niz bradu, kaplje po japankama, mjehurići škakljaju nos, zjenice vam se sa svakim gutljajem sve više šire, a tada...tada spazite lonac...jebote, čiji je sad ovo lonac i što taj lonac uopće radi u mom frižideru...!?

...sve što putem prehrane unesemo u naš organizam gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život i zato neka hrana bude tvoj lijek, a ne lijek tvoja hrana, drugim riječima "ono smo što jedemo" znao bi reći onaj profesor sa četvrtog kata koji me neodoljivo podsjećao na tipa koji se oko 460. godine prije Krista rodio na omanjem grčkom otočiću zvanom Κως i koji se osim hrvanja (kojeg je btw. smatrao vještinom i umjetnošću) pomalo bavio i medicinom, a širem puku je poznat i kao "otac medicine"...naravno, radi se o profesoru s grčkim profilom kojeg su mnogi, iz samo njima znanog razloga zvali Hipokrat...a ja sam i dandanas uvjeren, kako Hipokrat tj. profesor, nema apsolutno nikakve veze s onom džinovskom merlot flekom duboko involviranom u tetkin heklani stolnjak...i da ne bi bilo zabune, to što je fleka džinovska, ne znači nužno da je od džina, tj. gina...

...dakle...najprije stavimo kuhati jaja, a dok se jaja kuhaju, mi ne sjedimo, već režemo govedinu na manje kockice, isto učinimo i sa mrkvom iz juhe (ako je nismo prije toga pojeli) te kiselim krastavcima...mladu kapulu izrežemo na tanke ploške (još čujem dida kako govori; ako nema mlade, dobra je i stara) pa je zajedno sa šakom kapara, šakom maslina i sitno kosanim peršinom dodamo usitnjenoj govedini...jaja oljuštimo, također ih narežemo, pa sve zajedno posolimo, popaprimo, zauljimo (naravno, koristeći i malo maslinovog ulja) te začinimo, koristeći aceto balsamico ili najobičniju, domaću vinsku kvasinu, promiješamo i...dalje znate...a koliko nam zapravo treba vremena za pripremu jedne ovakve salate...pa ne baš puno, taman dok popijemo prvu od one četiri kave koje su na rasporedu toga jutra i dok se mrvu refamo od prošlonoćnog derneka, salata je već; stend baj...naravno da ovakvu salatu možemo pripremiti i u kombinaciji s kockicama feta sira, piletinom, kuruzom, šunkom, fažolom, paštom i svim onim jestivim čega se dočepamo tog jutra ili bolje rečeno, sa svim onim što smo ionako namjeravali uskoro baciti u smeće...zapravo, sve zavisi o kreativnosti i voljnom momentu koji će nas krasiti dej after jestrdej...i nemojte zaboraviti izbaciti sol, ako rabite feta sir, da ne bi bilo...

...na kraju, moram biti iskren i priznati da zaista nemam pojma zašto se baš ova salata naziva mornarskom, tj. zašto je dobila upravo to ime kada u njoj nema gotovo ništa što bi je moglo povezati s morem i mornarima ili...ili ipak ima...sol...morska sol, a osim soli salata je sklepana od svega onoga što je tog nekog, koji ju je tako nazvao, asociralo na more i mornare, valjda...no ako slučajno naletite na jelo pod nazivom; sailor's salad ili seaman's salad ili salade marine ili insalata del marinaio ili salada de marinheiro ili ensalada de marinero ili salade marine ili sjømann salat ili...ne, nemojte ni pokušavati pronaći poveznicu jer glavni sastojak ove naše, mornarske salate je krava, ali ne morska krava...zapravo sam želio reći, ako već tisućljećima vjerujemo onom antičkom hrvaču s ravnim nosom, koji kaže da smo to što jedemo, zašto bar ovaj put ne bi učinili iznimku i obrnuto postavili stvari...dobar tek vam želim...

1/2 kg. kuhane govedine (nemasne)...5 tvrdo kuhanih jaja...2 mrkve...4-5 kiselih krastavaca...2-3 mlade kapulice ili jedna osrednja kapula...10-ak maslina...kapari...vezica peršina...maslinovo ulje...aceto balsamico...svježe mljeveni papar...sol...