...uopće ne sumnjam, da vi sve ovo već znate, znate odavno, no ipak se moram pohvaliti, jebiga štoću...dakle, nakon puno-masu godina sam napokon došao do rezultata misaone djelatnosti vlastite savijesti u poimanju objektivne stvarnosti pomoću vlastitog iskustva, mišljenja i osjećaja, štoćereć spoznaje, a spoznao sam da su oni brijuni ustvari brioni, zaistinu odvajka su to i bili, ako mi ne verujete, pitajte istrijane, saki pravi istrijan će van valje zajno povidat onu štoriju o...o da, istrijani imaju istrijansku maneštru, a istrani... pa i oni imaju istrijansku maneštru, istarsku maneštru, istrijanski mineštron, manestru istrianu vero, maneštru koja se (kako od prethodne, tako i od...) razlikuje po nekoliko sitnih detalja, počevši od načina pripreme pa do dostupnih nam sastojaka...koliko onda ima vrst maneštri...pa ima ih...ima ih čudo, no sve se one u konačnici mogu svesti na zajednički nazivnik...maneštra od bobića, maneštra od koromača, maneštra od jačmika, maneštra od slanca, maneštra od friškega kapuza, pašta-fažo, jota, jota od ripe...
...ma uopće ne sumnjam, da vam je poznata i ona storia o talijanu plave, a kakve druge krvi bi talijan mogao biti, kojeg je (još tamo negdje polovicom prošlog stoljeća) viaggio della vita, što će reć' životni put, nanio dritto u poreštinu...zašto baš tamo, to vjerojatno nikad nećemo saznati, kao što nikada nećemo saznati je li signore bio: marchese, conte, barone ili samo don cacciatore...doduše, neki od očevidaca iz onog vremena se i dan-danas kunu da je talijan plemenitog porijekla bio barone, a ki će sakoj moni verovat...
...donke, vero smo pronti da ovega puta parićamo jenu od bezbrojnih verzija istrijanske maneštre, no najprvo se triba naoružat' strpljenjem pa tek onda krenuti u lov...u lov na kost od pršuta jer prez nje nikakor ne moreš parićat istrijansku maneštru, maneštru vero...ako još niste izdiljali onaj lanjski, didov pršut, onda je najbolje krenuti u najbližu vam pršutoreznicu jer je to jedno od onih mjesta na kojima se može naletjeti na dobru i relativno povoljnu pršucku kost i da se odmah razumijemo, ako nema kosti, nema ni maneštre, tj. bez kosti nemojte ni započinjati operaciju, odmah sve obustavite jer tu ne postoji alternativa, no kao da mi nešto govori, da je kost već u vašem posjedu i da je prepolovljena baš onako kako i treba biti, e pa onda tu jednu polovicu ubacite u posudu s hladnom vodom i kratko je prokuhajte, a drugu polovicu spremite na sigurno mjesto jer, uvijek je dobro imati pri ruci kost od pršuta perke vajka niki more kapitat na obed...
...naš barun je kažu bio cacciatore (lovac), a osim što je bio lovac, izgleda da je bio i poprilično znatiželjan kada je toga dana (u restoranu, koji je uzvanicima trebao poslužiti lovačke specijalitete), najvjerojatnije privučen neodoljivim mirisom maneštre, uletio u kuhinju i ugledao grande teću u kojoj se kuhala maneštra samo za osoblje restorana, pristojno je zamolio, bi li mogao kušati to nešto, a onda pristojno, onako kako to samo talijani znaju, satrao dva-tri dimboka pijata te nestao u vidu magle, doduše neki su ga kasnije vidjeli na večeri, ali kažu da nije ni taknuo divljač, a i kako će je taknuti kada se vele, do besvijesti natuka maneštre...
...u povećoj posudi (loncu ili teći) u kojoj namjeravamo kuhati maneštru, na dvije žlice domaće svinjske masti kratko popržimo kockice pršuta koje smo uspili izdiljat s pršucke kosti prnešene iz lova te kockice domaće istrijanske pancete (nedimljene)...potom pršutu i panceti dodamo sasvim sitno izrezanu kapulu pa sačekamo da uvene, zatim ubacimo dvije jušne žlice konzerve (koncentrata rajčice), sve zajedno promiješamo i kada se svi sastojci prožmu, zalijemo ih goveđim temeljcem, a ako nemamo temeljca, može i voda, samo nemojte sad da, jel'...kost od pršuta vadimo iz vode, u kojoj smo je (vrlo kratko) prokuhali pa je ubacujemo u igru, a zatim u isti taj veli lonac dodajemo redom: fažol koji smo prethodnu večer namočili te ga ujutro kratko prokuhali s listom lovora, mrkvu izrezanu na ploške, usitnjeni korijen selena, kockice krumpira, tanke listiće češnjaka, list lovora i malo crvene mljevene paprike, poklopimo i kuhamo na laganoj vatri idućih sat vremena...za to vrijeme, dok se maneštra lagano kuha, mi ćemo pripremiti pešt od domaće slanine, češnjaka, ljutike te listova celera i peršina i to tako da ćemo sve sastojke usitniti dok ne dobijemo pastu koju možemo namazati na kruh...
...vjerojatno nikada nećemo doznati, je li barone lovio samo po brionima kao i mnogi uglednici prije, a bogami i poslije njega ili je lovao i po istarskim šumarcima pa poput mnogih sunarodnjaka skidao bene (šljuke)...kao što nikada nećemo saznati, što bi bilo da nije ogladnio, bi li istrijanska maneštra zavajka ostala "zarobljena" na poluotoku, a mi uskraćeni za deliciju koja je nekada bila jedini obrok i koja je kao takva, othranila mnoge generacije, kako istrijana, tako i istrana...no sve nekako imam onaj osjećaj za feeling koji mi kaže...da nije ogladnio barone, ogladnio bi conte ili neko treći, marchese recimo, ma sasvim svejedno jer ko god da je u ovoj štoriji bio u glavnoj ulozi, završilo bi se isto...dopo mangiato, tj. nakon što bi sve potaracao, rukavom svog lovačkog kaputića bi obrisao masna usta pa promuljao: La commedia è finita...što će reć'...nemrem dihat...
...ma uopće ne sumnjam, da vam je poznata i ona storia o talijanu plave, a kakve druge krvi bi talijan mogao biti, kojeg je (još tamo negdje polovicom prošlog stoljeća) viaggio della vita, što će reć' životni put, nanio dritto u poreštinu...zašto baš tamo, to vjerojatno nikad nećemo saznati, kao što nikada nećemo saznati je li signore bio: marchese, conte, barone ili samo don cacciatore...doduše, neki od očevidaca iz onog vremena se i dan-danas kunu da je talijan plemenitog porijekla bio barone, a ki će sakoj moni verovat...
...donke, vero smo pronti da ovega puta parićamo jenu od bezbrojnih verzija istrijanske maneštre, no najprvo se triba naoružat' strpljenjem pa tek onda krenuti u lov...u lov na kost od pršuta jer prez nje nikakor ne moreš parićat istrijansku maneštru, maneštru vero...ako još niste izdiljali onaj lanjski, didov pršut, onda je najbolje krenuti u najbližu vam pršutoreznicu jer je to jedno od onih mjesta na kojima se može naletjeti na dobru i relativno povoljnu pršucku kost i da se odmah razumijemo, ako nema kosti, nema ni maneštre, tj. bez kosti nemojte ni započinjati operaciju, odmah sve obustavite jer tu ne postoji alternativa, no kao da mi nešto govori, da je kost već u vašem posjedu i da je prepolovljena baš onako kako i treba biti, e pa onda tu jednu polovicu ubacite u posudu s hladnom vodom i kratko je prokuhajte, a drugu polovicu spremite na sigurno mjesto jer, uvijek je dobro imati pri ruci kost od pršuta perke vajka niki more kapitat na obed...
...naš barun je kažu bio cacciatore (lovac), a osim što je bio lovac, izgleda da je bio i poprilično znatiželjan kada je toga dana (u restoranu, koji je uzvanicima trebao poslužiti lovačke specijalitete), najvjerojatnije privučen neodoljivim mirisom maneštre, uletio u kuhinju i ugledao grande teću u kojoj se kuhala maneštra samo za osoblje restorana, pristojno je zamolio, bi li mogao kušati to nešto, a onda pristojno, onako kako to samo talijani znaju, satrao dva-tri dimboka pijata te nestao u vidu magle, doduše neki su ga kasnije vidjeli na večeri, ali kažu da nije ni taknuo divljač, a i kako će je taknuti kada se vele, do besvijesti natuka maneštre...
...u povećoj posudi (loncu ili teći) u kojoj namjeravamo kuhati maneštru, na dvije žlice domaće svinjske masti kratko popržimo kockice pršuta koje smo uspili izdiljat s pršucke kosti prnešene iz lova te kockice domaće istrijanske pancete (nedimljene)...potom pršutu i panceti dodamo sasvim sitno izrezanu kapulu pa sačekamo da uvene, zatim ubacimo dvije jušne žlice konzerve (koncentrata rajčice), sve zajedno promiješamo i kada se svi sastojci prožmu, zalijemo ih goveđim temeljcem, a ako nemamo temeljca, može i voda, samo nemojte sad da, jel'...kost od pršuta vadimo iz vode, u kojoj smo je (vrlo kratko) prokuhali pa je ubacujemo u igru, a zatim u isti taj veli lonac dodajemo redom: fažol koji smo prethodnu večer namočili te ga ujutro kratko prokuhali s listom lovora, mrkvu izrezanu na ploške, usitnjeni korijen selena, kockice krumpira, tanke listiće češnjaka, list lovora i malo crvene mljevene paprike, poklopimo i kuhamo na laganoj vatri idućih sat vremena...za to vrijeme, dok se maneštra lagano kuha, mi ćemo pripremiti pešt od domaće slanine, češnjaka, ljutike te listova celera i peršina i to tako da ćemo sve sastojke usitniti dok ne dobijemo pastu koju možemo namazati na kruh...
...vjerojatno nikada nećemo doznati, je li barone lovio samo po brionima kao i mnogi uglednici prije, a bogami i poslije njega ili je lovao i po istarskim šumarcima pa poput mnogih sunarodnjaka skidao bene (šljuke)...kao što nikada nećemo saznati, što bi bilo da nije ogladnio, bi li istrijanska maneštra zavajka ostala "zarobljena" na poluotoku, a mi uskraćeni za deliciju koja je nekada bila jedini obrok i koja je kao takva, othranila mnoge generacije, kako istrijana, tako i istrana...no sve nekako imam onaj osjećaj za feeling koji mi kaže...da nije ogladnio barone, ogladnio bi conte ili neko treći, marchese recimo, ma sasvim svejedno jer ko god da je u ovoj štoriji bio u glavnoj ulozi, završilo bi se isto...dopo mangiato, tj. nakon što bi sve potaracao, rukavom svog lovačkog kaputića bi obrisao masna usta pa promuljao: La commedia è finita...što će reć'...nemrem dihat...
...nakon sat vremena, u maneštru ubacimo i ječam (orzo/ričet/geršlu/ječmik) kojeg smo večer prije, poput fažola stavili močiti u hladnu vodu, zatim sve zajedno promiješamo pa ubacimo dooobre tri do četiri žlice pešta, začinimo svježe mljevenim paprom, po potrebi dodamo soli, poklopimo i nastavljamo kuhati na laganoj vatri još minimalno sat do sat i pol vremena...važno je znati da se maneštra kuha minimalno dva i pol sata na laganoj vatri i da nećemo ništa pokvariti budemo li je kuhali čak i duže od toga...tri kvarti od ure (45 minuta prije isteka regularnog vremena), ubacujemo i mladi kukuruz, a dvadesetak minuta prije kraja u maneštru ubacimo i nekoliko pari domaćih kobasica, premda bi oni stariji istrijani znali reći, da je jedini pravi dodatak maneštri; još jedan pijat maneštre...i naravno da ovo gore nije originalna istrijanska maneštra, ovo gore je još samo jedna od onih originalnih...dajte si kuraja i uzslast...
1 kost od pršuta...5-6 domaćih kobasica...500 g. fažola (graha trešnjevca)...300 g. mladog kukuruza...200 g. ječma...3 mrkve (srednje veličine)...3 krumpira (srednje veličine)...3-4 kapule (veće)...150 g. pršuta (narezanog na kockice)...150 g. pancete (narezane na kockice)...1 glavica češnjaka (srednje veličine)...300 g. slanine...3-4 glavice ljutike...1 vezica peršina...2-3 grančice selena...korijen selena...2-3 jušne žlice domaće svinjske masti...2 jušne žlice koncentrata rajčice...2 lovorova lista...slatka crvena paprika...goveđi temeljac...papar...sol...
Nema komentara:
Objavi komentar