nedjelja, 17. svibnja 2020.

...banijski doručak...


...znate li da doručak i zajutrak nisu ista istvar...naravno da znate, a onda sigurno znate, barem su nas tako učili (ona priča o doručku, ručku i večeri pa prijatelju i neprijatelju) da je doručak najvažniji obrok kojeg bi trebali smazati tijekom dana...možda to i je tako, ali ne i u našoj (čitaj; balkanskoj) gastronomskoj kulturi i tradiciji...evo, možete li se just now sjetiti, koliko ste samo puta preskočili doručak...ako mene pitate, to je sasvim ok jer puno lakše je preskočiti zdravi doručak nego nezdravu večeru, pogotovo ako smo sinoć, opet legli jutros...

...u jednom od onih prošlih života, za večeru su posluživali doručak i to ne bilo kakav, već francuski (ne, ovo nije napoleonova, ovo je moja pričica)...za primo večeras imamo francuski doručak (reče; poslovično uliveni konobar)...bacih oko kroz fineštrin (prozor), a vani mrak, mrkli mrak...mislim, jel' jutro il' je večer, ne govorim, mora da sam opet nešto zabucao pa doručak zamijenio večerom ili večeru s...zapravo, sasvim je svejedno što s čime zamijeniš ako si i dalje u istom problemu i ne uspijevaš dokučit' u'što igra... može, donesi (rekoh konobaru koji; s doručkom posluženim za večeru, očito nije imao nikakav problem)...i donio je doručak, francuski doručak koji je bio sklepan od špinata na maslacu i mlijeku, uvele hrenovke i hladnog jaja na oko...za večeru...jebote...


...ima jedno područje, koje je smješteno u središnjoj hrvatskoj i kojem su često mijenjali naziv...u početku su ga nazivali kupska ili petrinjska krajina, sve dok ratoborni Leopold I (za prijatelje Leopold prvi), koji je umro u samu jesen svog carskoga života, a to je bilo u proljeće 1705, nije istu tu krajinu još 1704. predao u ruke bana i nazvao je banskom krajinom (ako ste bar na trenutak pomislili da možda postoji nekakva poveznica između jesen-proljeće i doručak-večera, moram vam odma reći da...), naravno da se promjenom vlasti mijenjalo i ime: banska zemlja, banska granica, banovina, banija...no da se mi sad ne bi zagubili, ostanimo na terminu Banija...dakle, po čemu je to banija poznata, ako ne po kobasicama, banijskim domaćim kobasicama, kobasicama bez kojih nema banijskog doručka, kobasicama koje se prave isključivo od svinjskog mesa i ne postoje baš nikakve kombinacije s junetinom, govedinom, srnetinom ili veprovinom...prilikom obrade plećki i šunke, svi dijelovi koji su "višak" završe u kobasicama, naravno uz već predodređene komade svinjskog vrata i leđa koji su namjenjeni za tu svrhu...uglavnom, meso meljemo koristeći šajbu 10 ili 12 (nadjev za kobasice ne bi smio sadržavati više od 25% masnoće) zatim u mužaru stučemo 2,5 % soli, 2,5% bijelog luka, 0,5% slatke paprike, 0,5% ljute paprike pa umiješamo u samljeveno meso, potom dobivenu smjesu kojom ćemo puniti kobasice ostavljamo da odmori preko noći na temperaturi koja ne smije biti viša od 5°c...


...znate li što znači abdicirati...znam da to znate, to svi znaju, to je ono kada vam dopizdi biti glavna faca pa se odlučite povući i prepustiti mjesto na koje vrebaju ostale hijene, ali to baš i nije tako jednostavno jer onaj koji je bar jednom bio na Vlasti...nda, abdiciraše mnogi; sultani, carevi, kraljevi, pape pa čak i naš Ivo, mada čisto sumnjam da je ijedan od njih to učinio dragovoljno...među najpoznatije likove koji su abdicirali (naravno pod prisliom, a kako bi drugačije) ubrajaju se rastom malešni 1686 mm (ruku na srce, u ono vrijeme je to bila baš respektabilna visina) francuski vojskovođa i car Le Petit Caporal (maleni kaplar) kao i onaj visoki, plavooki Diokles čiji bi carski doručak rado zamijenio za jedan masni i nezdravi hemedeks...hemedeks s pancetom...jer sudeći po doručku, koji se uglavnom sastojao od nekakvih salatičica, poma, tikvica, maslina, kapara, palente te razno-raznih sjemenčica, dolazimo do zaključka da pravi razlog dioklesove abdikacije nije bila ona najpoznatija carska bolest, nama poznata kao giht...zapravo, kad sad vidim što je potonji doručkovao, mislim da bi i ja abdicirao...ma bi garant...

...a onda drugo jutro, smjesa je odmorila, no prije nego započnemo s punjenjem crijeva predviđenih za izradu kobasica, šljiva...nakon što smo napunili kobasice, vješamo ih, na za to predviđeno mjesto, a u međuvremenu, šljiva...potom kobasice puštamo da se cijede (tri dana) prije nego li krenemo s dimljenjem, a prije dimljenja, šljiva...kobasice dimimo na suhom, tvrdom i zdravom drvu (joha/grab/bukva) idućih deset dana (svaki drugi dan 10-12 sati dnevno) uz povremeno nadgledanje i naravno, šljivu...po završetku dimljenja, kobasice vješamo na tavan/potkrovlje/šufit da se suše (tamo uvijek ima zraka, ako nismo ugradili pvc stolariju) pa trgnemo još jednu, šljivu...ovako tretirane kobasice su spremne za konzumaciju već nakon mjesec dana ili dok nam ne naleti blesan, na šljivu...kobasicu izrežemo na ploške pa kratko prepržimo na svinjskoj masti, uz nju poslužimo kajganu od blago razmućenih domaćih jaja i svježi kravlji sir preliven vrhnjem koji je idealan u ovoj kombinaciji pošto neutralizira ljutinu kobasice i slanoću jaja, jednom riječju; savršeno, naravno da se sve gore navedeno služi uz domaći kruh (kukuruzni) i...šljivu...


...nisam baš siguran da je Napoleon (ovo sad je njegova pričica, a ne moja) doručkovao i čisto sumnjam da su ga i njemu uvalili, za večeru...a tko zna, možda i jesu, dok je bio na Heleni jer čudni su ti francuzi, kažu da Napoleon nikada nije bio u Hrvatskoj, a ja sam nekako bio uvjeren da je ona čuvena rečenica: od uzvišenog do apsurdnog samo je korak...nastala, nakon što je Bonaparte ugledao banijski doručak (domaću kobasicu, svježi kravlji sir i kajganu) pa ga usporedio s onim francuskim, kojeg bolje da više niti ne spominjemo, no postoji indicija koja upućuje na to, da je ona druga čuvena rečenica, ipak nastala nakon doručka, banijskog doručka...pošto doručkovaše/večeraše, uze kalež, podrigne pa reče: dajte mi 100 000 hrvata i osvojit ću svijet...a Dioklecijan, ne, taj nije imao nikakvih problema s apsurdnošću, niti sa osvajanjem, a ponajmanje s gihtom, on je imao samo onaj svoj zdravi...doručak na travi...


...i da na koncu razbijemo nedoumicu, banijski doručak također nije doručak već je to ono nešto što bi se posluživalo u posebnim prigodama, primjerice; domaćica bi to jelo pripremala navečer, dok bi domaćin vodio preliminarni razgovor o zajedničkoj suradnji s blesanom, tj. potencijalnim zetom...bajdvej taj večernji doručak bi se prema drevnom banijskom običaju, zalijevao rakijom, šljivom i trajao bi do ranih jutarnjih sati pa možda otud dolazi i sam naziv...doručak...no to nužno ne znači da ste blesan i da ste najebali ako vam banijci za večeru ponude doručak...u svakom slučaju, dobar tek vam...i sretno..


1 domaća banijska kobasica (sušena)...svježi kravlji sir s vrhnjem...domaća jaja (seoski uzgoj)...kukuruzni kruh (domaća radinost)...sol...papar...šljiva, domaća (rakija šljivovica)...

Nema komentara:

Objavi komentar