...ona je definitivno, najpoznatije voće na svijetu...prema jednima; poznato je 7500 sorti, prema drugima; više od 10 000, a prema trećima čak 20 000, dok oni najupućeniji tvrde da postoji 200 000 vrsta, jebote...svega smo se naslušali u životu, baš svega, a ponajviše onih nekih podataka koje je nemoguće provjeriti pa nam ne preostaje ništa drugo nego, vjerovati...ona je najstarije voće na svijetu ili bolje rečeno; ona je prvo spomenuto voće uopće, ikada...no činjenica je, kako se njezino puno ime baš nigdje ne spominje, tako da nama ne preostaje ništa drugo nego slijepo vjerovati, da je upravo ona (prije negoli je iz čiste znatiželje ubrana) ta koja je nekoć visjela sa stabla spoznaje dobra i zla...nego, kad smo već u modu vjerovanja, svega i svačega, vjerovati ćemo i da je ista ta voćka, tj. jedna iz vrste (flower of kent), u kasno ljeto 1666. pogodila onog Isaac-a u glavu, nakon čega je ovaj uzviknuo: fucking gravity...ona je ta, ona je kraljica voća, ona je...jabuka...
...wienbibliothek im rathaus (biblioteka gradske vijećnice u beču) čuva najstariji pisani recept za wiener apfelstrudel, koji je uz bečki odrezak, lešo govedinu (tafelspitz) i sacher tortu još jedan od specijaliteta na koji su stari habsburgovci bili toliko ponosni, da su ga proglasili austrijskim nacionalnim jelom, a taj recept (kojeg su pohranili na sigurno), je davne 1697. zapisao, nama, a vjerojatno i njima, netko potpuno nepoznat, no usprkos i unatoč činjenici da se taj zapis zapravo odnosi na strudel od repe i vrhnja, a ne jabuka i da potječe iz 1696, a ne 1697. mi ćemo kao i obično vjerovati, da bi se bečlijama, svidjela ova naša savijača/štrudla/štrudl/strudel/apfelstrudel/wiener apfelstrudel...
...od svih onih 200000 naokolo visećih sorti jabuka za savijaču smo odabrali samo dvije: granny smith (jednu od, ako ne i najpoznatiju jabuku na svijetu), zbog njezine teksture, hrskavosti te oštrog okusa i galu; zato jer je ova bila na akciji...nego, kad smo već kod jabuka, valjalo bi napomenuti da kombinacijom više vrsta jabuka, svijača ima bogatiji, puniji okus, a na nama je da se odlučimo: ili američke (idared, jonathan, ceveni delišes, zlatni delišes, jonagold, melrose) ili austalske (granny smith, pink lady, lady williams) ili novozelsndske (braeburn, royal gala, kanzi, jazz) ili pak japanske (fuji, mutsu, yello) ili europske (elstar, topaz, james grieve, delcorf, greenstar, pinova, opal) ili one što vise u susjedovom vrtu na stablu spoznaje dobra i zla jer tek kada mu bez pitanja uberemo jabuku, spoznat ćemo je li susjed dobar ili zao...a pošto je susjed zasjeo ispred kuće i ne mrda, naš odabir se sveo na Granny Smith (australsku sortu) i Galu (akcijsku sortu)...
...bez obzira što je jabuka glavni lik, ovu priču započinjemo sa šakom suhih brusnica koje ćemo potopiti u pola čaše ruma i ostaviti ih u čaši, dok se ove potpuno ne oduzmu, tj. umnože (nikad mi ta matematika nije išla)...i dok nam se brusnice množe, tako što se oduzimaju, mi ćemo razdvojiti kore i raspodijeliti ih po 3 pod pretpostavkom da smo u pakiranju pronašli 12 komada što bi trebalo biti dostatno za 4 savijače...u jednoj posudi izmiješamo: 8 jušnih žlica šećera, 4 jušne žlice griza i jednu vrećicu praška za pecivo, a u drugoj umutimo tri jaja, tekući jogurt i 120 grama rastopljenog maslaca...u umućena jaja, jogurt i maslac istresemo kombinaciju iz prve posude, dobro promiješamo i time smo dobili smjesu za premazivanje kora...prvu koru premažemo po cijeloj površini, na nju položimo drugu, koju također premažemo pa tu drugu prekrijemo trećom korom uz još jedno premazivanje i time smo dobili kore spremne za rolanje...postupak ponovimo još tri puta pošto nam je ostalo još 9 kora, a mi namjeravamo zarolati četiri savijače...
...jabuke (preporuka je dvije vrste) naribamo pa im dodamo 4 jušne žlice šećera, jednu vrećicu vanilin šećera, pola žličice cimeta, sok od polovice ocijeđene naranče i šaku onih rumom urokanih brusnica, zatim izmiješamo da se sastojci prožmu, a potom dobivenu smjesu podijelimo na četiri dijela kojima ćemo napuniti četiri savijače...na dvije trećine premazanih kora, ravnomjerno nanesemo punjenje pa preko njega pospemo usitnjene orahe (ne mljevene, već samo nožem usitnjene), presavijemo krajeve kora s lijeve i desne strane, lagano ih zarolamo i položimo u tepsiju/pleh/rošćeru/škrovadu/protvan/roštijeru čije dno smo lagano premazali maslacem kad već jelte, nismo uspjeli nabaviti onaj papir za pečenje...tu operaciju ponovimo još tri puta pa kada smo složili sve četiri savijače, premažemo ih još jednom onom istom smjesom kojom smo premazivali kore, naravno, ako je smjese ostalo, a znam da vam je ostalo, potom sve ubacujemo u pećnicu koju smo prethodno zagrijali na 180°c i pečemo nekih 40-ak minuta tj. dok štrudla ne uhvati onu prepoznatljivu zlatnu boju i na sebe ne navuče karakterističnu hrskavu koricu...
...neš ti deserta, štrudla od jabuka, zvuči nekako siromašno...a onda se netko dosjetio, na koji način bi se desert mogao obogatiti pa je uz vruću štrudlu servirao kuglicu sladoleda (vanilijsku kuglicu) što uopće nije loše, zapravo je dosta dobro, doduše ne znam; za što točno, ali znam za što nije...nije dobro za zube, ta vruće-hladna kombinacija, ali je dobro za ordinaciju dentalne medicine...no interakcijom, na zubarevu žalost, vrući štrudl otapa frigidnu vanilijsku kuglicu i svršava u "umaku" od vanilije koji je kasnije modificiran...
...dakle, osim uz kavu, čaj ili pak šampanjac kojim je po znamenitim bečkim kavanama grla zalijevala austrijska buržoazija, poneki boem, intelektualac, slikar, glazbenik, pisac, savijaču možemo poslužiti i uz preljev od vanilije, a ako imate baš-baš dobre zube, onda može i sladoled od vanilije...nego, što smo danas sve naučili...pa naučili smo da fuji nije samo marka vhs kazeta, kao što to misli ex kolega vinko, koji nakon povratka iz jednog od japanskih dućana slavodobitno pokazuje video kazete od fuje, niti najviša japanska planina s pripadajućim aktivnim vulkanom, već i sorta jabuka koja je nastala krajem 30-ih godina prošlog stoljeća i to ne biste vjerovali; u japanu, a njezina specifičnost je, osim što je skupa za popizdit (198 ¥ a to je cca. 2€ po komadu) i da se svaka pojedinačno zamata u celofan, dok još raste na stablu...i naravno da onu naranču možete zamijeniti limunom, kao i brusnice grožđicama, a orahe bademima, možete i bacit oko jel' susjed još uvijek ispred kuće, možete što god vas je volja...znam da ste to htjeli pitati...mahlzeit..
Nema komentara:
Objavi komentar